Odbrana Igmana 1993 (1)

Uz nedavnu 17. godišnjicu odbrane Igmana donosimo vam djelomičan opis ove bitke iz dva izvora u dva nastavka. Prvi nastavak prenosi tekst i mapu iz knjige “Opsjednuti grad Sarajevo” od brigadira Zijada Rujanca , a drugi nastavak prenosi članak iz knjige “1.slavna i viteška brigada” od pukovnika Ibrahima Derviševića. Radi se o prilično kratkim (po našem mišljenju u Rujančevom tekstu možda i prilično subjektivnim) pregledima  ove sudbonosno bitne operacije jer je tema prve knjige kompletan hronološki pregled bitaka i operacija na Sarajevskom ratištu, a tema druge ratni put 1.slavne – 111.viteške brigade.

Moramo primjetiti da je, koliko smo mi upoznati, tretman odbrane Igmana 1993. godine, u našoj vojno-historijskoj literaturi prilično neadekvatno obrađen ako se uzme u obzir značaj koji je ova operacija imala po Sarajevo, BiH i Bošnjake jer naprimjer, ni do dan danas nema definitivnog službenog spiska jedinica koje su učestvovale u odbrani Igmana, koje su pravce te jedinice branile ili napadale, kako je tekao tok bitaka, niti ko je (ako neko jeste) zaista komandovao cjelokupnom obranom. Detaljnije analize, koje bi pružile uvid u širu sliku i kompletan tok dešavanja na svim pravcima,  da i ne spominjemo. Sve što se može naći u vezi odbrane Igmana, su usputna pominjanja u knjigama ili memoarima pojedinaca na komandnim položajima tokom rata, posljeratna pisanja potkrepljena nepoznatim izvorima nepoznate vjerodostojnosti, neka svjedočanstva direktnih učesnika i mnogo različitih konfliktnih tumačenja, nagađanja i gledišta o tome zašto je došlo do pada slobodnih Trnovskih teritorija, ko je za to kriv, ko je zaslužan za usporavanje agresora ((ne)namjerno izostavljanje ili ne imenovanje 82. bbr (Fočanske brigade)  i njene herojske uloge u usporavanju agresora na Proskoku) od strane nekih izvora), ko za odbranu Igmana, na kojim pravcima je bilo težište agresorskog napada a na kojim naše odbrane, kao čak i oko toga ko je sve iz Sarajeva uopšte sve učestvovao (učestovanje u odbrani Igmana dijelova 7.muslimanske i 17. Krajiške brigade potvrđuju svi izvori) i da li je zaustavljanje agresora bio vojni ili politički čin. Ovo naravno, govorimo uz ogradu, da naša primjedba o neadekvatnosti tretmana herojske odbrane Igmana u našoj vojno-historijskoj literaturi potiče iz onoga što smo mi mogli saznati ili pročitati…možda i postoje neki nama nepoznati ili nedostupni izvori ili literatura ARBiH koja se na naučnoj i cjelokupnoj osnovi bavi odbranom Igmana.

Bilo kako bilo o odbrani Igmana će se još pisati na ovom blogu tj. prenijećemo tekstove iz još nekoliko knjiga koje je spominju, a za sada ova dva teksta.

Inače toplo preporučujemo obje knjige ( sa svim njihovim manama i vrlinama) jer se radi o veoma značajnim djelima, neophodnim za svakoga ko želi da izučava problem odbrane Sarajeva ili samih borbi na Sarajevskom ratištu. Knjiga Zijada Rujanca “Opsjednuti grad Sarajevo” se može naći u bibliotekama Sarajevo a knjiga Ibrahima Derviševića “1.slavna i viteška brigada” se može kupiti u prostorijama VKBI (Vijeća Kongresa Bošnjačkih intelektualaca) u ulici Valtera Perića. br.13 i košta 50 KM.

AGRESORSKA OFANZIVA NA GRAD SARAJEVO JULA MJESECA 1993.

Opća vojno-politička situacija

Pregovori o unutrašnjem rješenju države BiH, uz direktno posredovanje međunarodne zajednice, nastavljaju se. U Ženevi se vrše pripreme za održavanje plenarne sjednice o BiH od 27. do 30.7.1993. Owen, Stoltenberg, Milošević, Tuđman, Izetbegović, Bulatović, Boban i Karadžić prisustvovali su sjednici. Na njoj je trebalo razmatrati plan koji BiH definira kao uniju triju republika sa zajedničkom vladom ograničenih nadležnosti. Zapravo, taj plan predstavlja okvir teritorijalnog razgraničenja kao paket – plan za podjelu BiH na tri republike. Srbima je po planu trebalo pripasti 53% bh. teritorije, Bošnjacima 30%, a Hrvatima nešto manje od 18% teritorija. Sarajevo bi imalo poseban status pod upravom UN-a, a Mostar pod upravom EU. Plan prihvaća SDS a HDZ izjavljuje da će ga prihvatiti ako ga prihvate druge dvije strane. Odmah po zakazivanju konferencije o predloženom planu VRS preduzima jaku ofanzivu na grad Sarajevo, i na vanjskome i na unutrašnjem opsadnom obruču, sa ciljem postizanja hermetizacije grada i sužavanje unutrašnjeg opsadnog obruča. Na temelju analize se može zaključiti da je osnovni cilj tih ofanzivnih djelovanja srpskih snaga što jači pritisak na bh. delegaciju na pregovorima kako bi se pod prijetnjom sile pristalo na ponuđeni plan ili se čak delegaciju, u uslovima bezizlazne situacije za stanovništvo grada Sarajeva, prisililo na vojnu kapitulaciju u toku samih pregovora.

Ofanzivna djelovanja VRS na vanjskome opsadnom obruču

Početkom juna mjeseca, preciznije od 10.6.1993, oružane formacije VRS započele su ofanzivu većih razmjera na širem djelu vanjsoga opsadnog obruča oko grada Sarajeva. Od početka juna komande operativnih sastava VRS vrše pregrupiranja jedinica i provode opsežne pripreme na otpočinjanju ofanzive na slobodne teritorije u širem rejonu Trnova, Bjelašnice i Igmana. Ofanziva je počela jula mjeseca. Već 9. jula 1993. godine srpska je zauzela Grebak, Rogoj i Delijaš, a dva dana kasnije 11. jula zauzeto je i Trnovo. Tih dana slijevaju se prema Igmanu kolone izbjeglica nesrpskog stanovništva sa područja općine Trnovo zahvaćenih ofanzivnim djelovanjima. Razbijeni taktički borbeni sastavi operativno – taktičke grupe IKM – Igman organizuju odbranu u povlačenju štiteći kolone izbjeglica. Odbrana se organizuje po dubini teritorije a borbe su se vodile petnaestak dana do jačih planinskih oslonaca za odbranu Hojte, Proskoka i Bjelašnice.

Na liniji dominantnih prirodnih oslonaca Hojta – Šiljak – Proskok, a po dubini u rejonu Bjelašnice, odbrambene snage su se konsolidovale i organizovale odbranu. Kada su srpske snage u narednih desetak dana okupirale Hojtu i Proskok, u odbrambenim sastavima dolazi do konfuzne situacije. Borbeni sastavi se neorganizovano izvlače sa odbrambenih položaja, što narušava lance komandovanja. Srpska vojska istovremeno sa ofanzivom na vanjskom djelu obruča pokreće ofanzivu na njegovom unutrašnjem dijelu. Napad je silovit na plato Žuči, čime se vezuju odbrambene snage u gradu. Znalo se: ako srpske snage helikopterskim desantom zauzmu Bjelašnicu, veoma brzo padaju Javorak, Šiljak, kao i kompleks hotela na Igmanu.

U ispomoć odbrambenim snagama Igmana upućuju se slobodne manevarske snage iz Konjica, Zenice i Sarajeva. One su taktičkog značaja i pružile su snažan otpor srpskoj ofanzivi u borbama za Igmanski plato. Srpske snage su do pristizanja pojačanja okupirale strateški značajne položaje na Igmanu bitne za odbranu grada Sarajeva. Skoro svi važniji zemljišni objekti na platou Igmana bili su okupirani. Neki su se nalazili pred zaposjedanjem, što je bilo samo pitanje vremena (karta br. 31, str. 312a)

Jasno se sa pozicije sile vidjelo da ovim ofanzivnim djelovanjima srpske snage vrše jak pritisak na bh. delegaciju dok se nastavljaju ženevski pregovori. Želi se snagom oružane sile bh. delegaciju prisiliti na prihvatanje ponuđenog plana ili čak na vojnu kapitulaciju dok traju pregovori. Srpske snage tokom ove ofanzive ostvaruju praktično hermetizaciju grada Sarajeva. Izvještaji o stanju na terenu pristižu svakog sata. U složenoj vojnoj situaciji, u uslovima praktičnog rasula odbrambenih snaga u odbrambenoj zoni operativno-taktičke grupe IKM-a Igman, Alija Izetbegović 9.augusta 1993. godine prekida pregovore i odbija sudjelovati na njima dok se VRS ne povuče sa platoa Igmana i Bjelašnice. NATO u načelu odobrava eventualne vojne akcije u BiH koje bi imale formu napada iz zraka radi zaštite UNPORFOR-a i slabljena srpske opsade Sarajeva; konačna odluka ostaje na Vijeću sigurnosti UN-a. Pod prijetnjom zračnih udara VRS pristaje na potpisivanje primirja 13. augusta. Primirje se potpisuje između predstavnika VRS i predstavnika ARBiH, uz posredovanje međunarodnih zvaničnika iz snaga UNPROFOR-a, a detalji sporazuma su se odnosili na uspostavu linije razgraničenja između snaga ARBiH i snaga VRS, kao i širinu tampon zone koju će kontrolisati međunarodne snage. Već 15. augusta 1993, a po elementima potpisanog primirja, VRS završava sa povlačenjem sa Igmana i Bjelašnice.”

karta br.31

Napadna djelovanja snaga agresora na slobodne teritorije šireg rejona Sarajeva

izvor: Opsjednuti grad Sarajevo, str. 310-312; Zijad Rujanac

About these ads

121 komentara (+dodaj svoje?)

  1. Nepoznato
    jan 13, 2011 @ 13:18:01

    Članak obiluje netačnim navodima činjenica, pa ga u cjelini na vrijedi komentarisati. Navešću samo nekoliko netačnosti:
    1. VRS nije 9. jula “zauzela Grebak, Rogoj i Delijaš”, već je Rogoj zauzela 11. jula, i stavila pod kontrolu Delijaše istog dana. Tada je počela evakuacija stanovništva i vojske iz Trnova. Snage 81. bbr su se povukle sa Grepka u pravcu Igmana u noći 11/12. jula.
    2. Srpske snage nisu “u narednih desetak dana okupirale Hojtu i Proskok”, već se odbrana na Hojti i Proskoku držala sve do prodora VRS iz pravca Ljute i Rakitnice prema vrhu Bjelašnice i njihovog zauzimanja repetitora koji je branila specijalna jedinica “Silver Fox” pod neposrednom komandom ŠVK OSRBiH. Hojta je pala isti dan kad i repetitor, a snage sa Proskoka povučene su dan kasnije.
    3. Treba okončati još jednu laž: vrh Bjelašnice nije zauzet nikakvim helikopterskim desantom. Helikopteri VRS dovukli su pojačanja i MTS tek pošto je njihova pješadijska jedinica, veoma lahko zauzela repetitor.
    4. Što se tiče uticaja politike na zaustavljanje operacije “lukavac-93”, kako se zvala operacija VRS, vaša hronologija je netačna. pogledajte novinske izvještaje sa konferencije za štampu Radovana Karadžića održane 5. avgusta na Palama, pa će sve biti jasnije.

    Komentariši

  2. kiraethana
    jan 13, 2011 @ 15:01:53

    Kao prvo želimo da vam se zahvalimo na komentaru i na rasvjetljavanju ovih nekoliko činjenica. Moramo napomenuti da “hronologija” kao ni bilo koja greška koju ste uočili i ispravili u tekstu nije naša, sam tekst koji ste komentarisali je citirano poglavlje iz knjige “Opsjednuti grad Sarajevo” Zijada Rujanca. Skromni cilj i poenta ove stranice upravo i jeste utvrđivanje činjenica i historijske istine o Igmanskoj ili bilo kojoj drugoj bitci ili operaciji Armije RBiH kao dijelu historije BiH i njenoj prezentaciji na jednom mjestu na internetu. Prenosimo ono što je nama dostupno, kao običnim građanima i pripadnicima šire javnosti, a to je u formi citata iz objavljenih knjiga ili sjećanja učesnika i kao što vidite za sada su to samo dva članka. Zbog toga smo vam zahvalni na komentarima i ispravkama i bili bi i više nego sretni objaviti na stranici bilo kakav vaš tekst ili članak koji se tiče ove ili bilo koje druge teme vezane sa agresiju na BiH ili uopšte historiju BiH.
    S poštovanjem.

    Komentariši

  3. Проскок
    feb 05, 2011 @ 22:13:52

    Поздрав за Вас. Ја сам учесник борби у операцији Лукавица 93. са српске стране. Моја јединица је уведена у борбу 15. 07. распоред од Хојте преко Проскока па до изнад Шабанаца. није било помјерања док није пала Ракитница па онда Хојта. Онда је испред нас настао празан простор и следеће заустављање је било на Влахињи. Дана 05.08. ,93 год. моја јединица је у поподневним сатима почела арт. гађати Пазарић. онда је дошла наредба о престанку дејства и након пар дана ушао је УНПРОФОР а ми смо напустили тај терен. није био остао ни километар да се спојимјо са Хаџићанима, Ви нисте имали силе да нас зауставите,па извуците закључке каква вам је воља…

    Komentariši

    • Nepoznato
      feb 06, 2011 @ 11:01:02

      Pozdravljam komentar Proskoka. Mislim da je objektivan i da se slaže sa mojim saznanjima, na osnovu kojih sam napisao nekoliko primjedbi na činjenice koje ste prenijeli iz Rujančeve knjige. Jedino ne mislim da je dobro otvarati polemike na principu “šta bi bilo da je bilo”, tipa je li neko imao sile za nešto ili nije. U životu i historiji se događa ono što mora da se dogodi, ono što se nije dogodilo – nije se ni moglo dogoditi. Razumijem i pristup u kojem Proskok još uvijek “pokriva” svoja saznanja uopštenim formulacijama tipa “moja jedinica”. Po mojim saznanjima na dijelu bojišta od Hojte do iznad Šabanaca, od 15.07. pa do kraja bitke za Igman i Bjelašnicu, bilo je nešto više jedinica od “njegove” (ne cijelo vrijeme i ne u isto vrijeme), osim ako ne misli na SRK sa pridodatim jedinicama, ali o tome drugom prilikom. Ovom prilikom još jednom pozdravljam njegovo uključenje iz dubokog uvjerenja da do objektivne slike o ratnim zbivanjima možemo doći samo na osnovu dokumenata s obje strane i na osnovu sjećanja učesnika s obje strane bivše linije fronta. Naravno, sjećanja objektivnih ljudi, a ne vojnih genija naknadne pameti.

      Komentariši

  4. Mido
    feb 08, 2011 @ 08:26:28

    Ovaj Proskok priča tipičnu popularnu postratnu priču za mase kojom se opravdavaju kako vlastiti neuspjesi tako i greške a čiji moto glasi “eto mogli smo ali nismo htjeli”.
    Jašta radi.
    Takve priče su specifične za sve tri strane ali srpska strana joj je najnaklonjenija.
    Da je ostao kilometar do spajanja sa Hadžićima i da nije stajalo ništa između da to spriječi ne bi Mladića zaustavila ni cijela šesta flota niti bilo kakva politika jer bi spajanje srpskih snaga i potpuno zatvaranje Sarajeva značilo bukvalno kraj rata i srpsku pobjedu.
    Znači ili je Mladić najgluplji general u povijesti ratovanja i ujedno i najveći izdajnik u Srba ili stvari nisu baš onakve kakvim ih predstavlja Proskok.
    Mada je nesumljivo ratni zločinac, masovni ubica i krvolok, Mladić nije bio vojnički glup i kriminalno nesposoban u tom smislu niti je izdajnik velikosrpske “stvari” tako da će prije biti da Proskok šupljira.
    Prava istina je kao i inače višeslojna i dosta komplikovanija.
    Kombinacija dovođenja svježih elitnih jedinica Armije iz centralne Bosne i Sarajeva, neuspjeha srpskih snaga sa Hadžičke strane da značajnije napreduju (Polom, Trešnjevo brdo), odbijanje svih napada prema Malom Polju uz lokalne kontranapade Armije, dotadašnji gubitci koje je pretrpjela VRS, određene Mladićeve krive procjene, Izetbegovićevo maestralno vanjskopolitičko manevrisanje iz kojeg je proistekao narastajući pritisak iz vana na Pale iz kojeg su opet proistekle katastrofalne greške Srpske politike…sve je to dovelo do toga da se cijela operacija završi tako kako se završila.
    Inače ja bih volio kada bi se na ovoj stranici obradilo pitanje Hrvatsko – Bošnjačkog rata, to jeste uticaj tog sukoba na cijeli tok događanja tokom 1993 i operacija koje je VRS preduzimala u tom periodu…od pada Kamenice, Cerske, Konjević Polja, slobodne Višegradske teritorije, pada dijelova Goraždanskih, Srebreničkih i određenih Brčanskih slobodnih teritorija pa sve do gubitka Trnova, Grepka, Rogoja, ove bitke na Igmanu i one ofanzive na Olovo.
    Pozdrav i sve najbolje.

    Komentariši

  5. Nepoznato
    feb 08, 2011 @ 08:54:50

    Pozdrav za Midu.
    Sve si dobro objasnio kako se kod nas, i u pravu si, na sve tri strane tumači ratna istorija. Samo što si onda i ti demonstrirao upravo takav način, ponavljajući floskule kojima je jedna od “strana” pravdala vlastite neuspjehe.
    Pošto nisi navodio nikakve argumente, niti istorijske činjenice, nemam ti šta odgovarati. Volio bih samo kada bi mi pojasnio o kojim to elitnim jedinicama Armije RBiH govoriš i znaš li kada je koja od ovih “elitnih” došla na Igman. Volio bih da znam imaš li predstavu o tome koje je snage Mladić vodio u operaciji “Lukavac-93”, kada već govoriš moći ili ne moći, trebao bi imati kakvo uporište. Ili misliš da je “elita” od jedne čete 7. muslimanske i jedne skrpljene i iskombinovane čete iz sastava OG “Bosanska Krajina” bila presudna snaga na bojištu. Ako je tako, imaš li objašnjenje za još jednu misteriju bošnjačke vojne istorije: zašto ova “elita” nije došla nekoliko dana ranije pa da, sa vojnički mnogo povoljnijih pozicija, zaustavi Mladića na Rogoju i padinama Jahorine, a ne na Umoljanima, Vlahinji, Trešnjevom brdu i Malom polju (ko ne zna, vidjeti na karti u čemu je razlika).
    I sam sam mišljenja da je Izetbegovićeva uloga u zaustavljanju ove ofanzive VRS bila presudna. Jedino nisam ubjeđen da su potezi koje je povukao bili “maestralni”, mislim da su bili očajnički i nužni. Račun napravljen u avgustu 1993. možda i nije plaćen iste godine, ali je 1995. u Dejtonu (Ohajo) izmiren u potpunosti.

    Komentariši

  6. Mido
    feb 09, 2011 @ 16:27:26

    Pozdrav i vama Nepoznati.

    Zaista ne vidim na koji sam način demonstrirao, kako vi kažete, iznošenje floskula to jeste na koji način sam “neopravdano” pravdao neuspjehe Armije BiH? Također mi nije jasno ni vaše obraćanje mojoj malenkosti sa neke visine, bolje rečeno vaš patronizirajući ton. Od vas nisam ni tražio neke odgovore nego sam jednostavno iznio svoje viđenje situacije koje je formirano onime što sam mogao objektivno saznati ili zaključiti iz onih izvora koji su meni dostupni.
    Što se elitnih jedinica tiče mislim da su jedinice iz sastava 7.muslimanske, 17.vkbr, tzv. “Vikićevih specijalaca” itd. itekako elitne pa makar bile jačine četa (ili po drugim izvorima bataljona). Ono što je meni poznato je da su one itekako stabilizovale stanje na Igmanu i odbile nekoliko jakih napada u ključnim momentima.

    Nemam predstavu kojeg je tačno sastava Mladić vodio snage pa bih volio da me prosvjetlite po tom pitanju. Zaista to mislim bez neke zajedljivosti.
    Mada ne vidim direktnu vezanost te informacije sa onim što sam ja iznio…da je ta operacija završena tako kako je završena iz više razloga različite težine i značaja a ne jednog i da je naprosto neozbiljno i suprotno zdravom razumu sugerisati da je Mladić propustio šansu da praktično završi rat, i to prema riječima Proskoka dok ga je od toga navodno djelio samo jedan kilometar i prazan prostor, isključivo radi nekih političkih pritisaka. Takve tvrdnje su upravo ono klasično “mogli smo ali nismo htjeli, ne dade nam kleta Jevropa i Amerika” i slično.

    Nemam nikakvo objašnjenje za poteze ŠVK BiH ili nižih komandi ili čija je već nadležnost Igman tada bio i tretmana tih odluka, u kako vi kažete, “bošnjačkoj vojnoj istoriji”. Kako bi ih i imao? Sjećam se da sam pročitao u Latićevoj “Boji Povijesti” da je Izetbegović naredio Deliću da zamoli Brzinu i Ćuskića u njegovo ime da pošalju po jedan bataljon od svojih brigada na Igman….zašto se to nije desilo ranije ne znam. Možda je do toga došlo sa zakašnjenjem zato što su snage iz centralne Bosne bile već angažovane protiv HVO-a, možda je do krivih procjena o jačini ofanzive i njenom značaju, možda je do nepostojanja jasnog lanca RiK-a, možda je bio prisutan domobranski mentalitet u ARBiH, možda je do nesposobnosti i amaterizma komandnog kadra, možda je do subjektivnih slabosti, možda je do objektivnih okolnosti…jednostavno ne znam. Ne shvaćam zašto tako napadno meni postavljate to pitanje kao da sam ja apologeta generala i njihovih posljeratnih memoara? Na ta pitanja ćemo dobiti odgovor vjerovatno poslije određene vremenske distance kada se odmaknemo od subjektivnog memoarskog štiva i dobijemo neka djela koja koriste autentičnu arhivsku građu.

    Zašto mislite da je račun iz 1993 izmiren 1995?
    U kojem smislu?

    Komentariši

  7. Nepoznato
    feb 09, 2011 @ 20:29:03

    Pozdrav Midi.
    Žao mi je da si moj odnos (može biti da je naglašeno oštar) prema preovlađujućem stavu Bošnjaka o važnim pitanjima njihove istorije shvatio lično i protumačio kao govor “sa neke visine”. Da si prije svoje reakcije postavio sebi pitanja koja si postavio na kraju ovog drugog javljanja i pokušao na njih dati odgovore (makar i pogrešne) ja bih to pozdravio kao ispravan stav. Konačan odgovor na pitanje o kojem je riječ morao bi biti sinteza utemeljenih odgovora na sva pitanja koja si sebi postavio i na još nekoliko njih. Moj kritički stav se odnosi na metod da se, izbjegavajući odgovore na važna prethodna pitanja, daju generalni odgovori kojima se pokriva stvarna slika istorijskogih zbivanja. Razumio ti to ili ne, ti si se poveo upravo za tim.
    Tačno je da od mene nisi tražio nikakve odgovore. Ja ih i ne nudim tebi, nudim ih ovom forumu i javnosti, jer je to smisao ovog medija. Ova diskusija nije počela od tebe, već od rujančevog teksta. Ti si u stvari ponovio njegove zaključke, samo bez njegovih agrumenata. Zato sam reagovao.
    Nema potrebe da te “prosvjetljujem” spoznajom o sastavu snaga VRS u operaciji “Lukavac-93”, jer to nije metafizički, već istorijski problem, a on se rješava čitanjem i istraživanjem dokumenata. Dosta njih ti je dostupno na sajtu ICTY, ako si zainteresovan. Ako nisi daću ti samo orijentire, ukratko napadale su cjelokupne snage Sarajevsko-romanijskog korpusa pojačane sa po jednom kombinovanom brigadom iz sastava 1. i 2. krajiškog korpusa, Istočno-bosanskog, Drinskog i Hercegovačkog korpusa VRS. Operaciji su sadejstvovale i ostale snage Hercegovačkog i Drinskog korpusa na svojim pravcima. Osim ovih, Mladiću su na raspolaganju bile snage pod neposrednom komandom GŠ VRS i specijalna brigada MUP-a VRS. Nadam se da vidiš (a ako pronađeš dokumente koje preporučujem biće još jasnije) da iz jednostavnog odnosa snaga proizilazi potreba za dubljim sagledavanjem uzroka i posljedica, da bi spoznali stvarni tok događaja. Ne podcjenjujem ja kvalitet boraca 7. muslimanske i 17. krajiške, samo kažem da po jedna ojačana četa (nisu u pitanju bataljoni, definitivno i dokumentima dokazivo) 7. muslimanske i OG “Bosanska Krajina” (opet greška u vezi 17. Krajiške, to je bila kombinovana ojačana četa iz sastava OG u kojoj su bili i borci 17. Krajiške) nije ubjedljiv odgovor. Pogotovo nije potpun odgovor. Ne mislim, doduše ni da su elitne, pogotove ne u kontekstu priče o odbrani Igmana, jer ih takva kvalifikacija neopravdano izdiže iznad ostalih jedinica ARBiH na tom prostoru. Ne znam zašto pominješ Vikićevu jedinicu, ona u to vrijeme nije bila na Igmanu. Od sastava MUP-a časnu i značajnu ulogu u odbrani Igmana imao je manji dio Odreda “Lasta” CSB Sarajevo.
    Povodeći se Latićevim pisanjem ti daješ pomalo čudnu sliku (naravno ne tvoju) odnosa vrhovnog komandanta jedne Armije (koja usput ima i elitne jedinice) u kojoj vidimo da vrhovni komandant naređuje komandujućem generalu da ovaj u njegovo ime zamoli svoje potčinjene komandante da pošalju jedinice. Ne misliš li da time i sam daješ dio odgovora zašto je pao Igman, ako je to tačno, jer je jedini izvor za ovu anegdotu Latić.
    Pogrešno si shvatio, vjerovatno pod uticajem literature koju si čitao, da je Mladić propustio priliku da završi rat, misleći da bi presjecanje igmanskog puta i pominjano spajanje sa snagama VRS u Hadžićima značilo i kraj rata. Mladić to nije tako planirao (vidjeti dokumenta). Vojnički cilj operacije “Lukavac-93” bio je stvaranje takvih pozicija oko Sarajeva koje će prisiliti državno rukovodstvo RBiH na prekid rata na dostignutim linijama i postizanje mirovnog sporazuma kojim će biti priznata Republika Srpska na osvojenoj teritoriji. Upravo to je Karadžić objavio nakon povratka iz Ženeve na Pale, na konferenciji za štampu održanoj 5. avgusta 1993. objavivši da je postignut sporazum o “uniji republika” Bosne i Hercegovine. U narednim danima izvršeno je povlačenje VRS i prepuštanje njihovih položaja na Igmanu i Bjelašnici snagama UN. Mladić nije propustio priliku da završi rat, kako misliš, već je prihvatio priliku da, zaustavljanjem daljeg napredovanja prema Sarajevu (u koje objektivno, što zbog odbrane, što zbog međunarodne zajednice, nije imao šansu da uđe) vrati Izetbegovića za pregovarački sto i dovrši rat na platformi već prihvaćenog Oven-Stoltenbergovog plana, koji je verifikovao teritorijalna osvajanja VRS i nosio međunarodno priznanje RS.
    Moje prvo reagovanje na Rujančev tekst u ovom dijelu odnosilo se na njegovu pogrešnu hronologiju. On navodi (možeš to vidjeti u tekstu) da je Izetbegović pregovore u Ženevi napustio 9. avgusta uslovljavajući njihov nastavak zaustavljanjem ofanzive na Sarajevo. Kad bi ovo bilo tačno sasvim bi drugi smisao imalo angažovanje jedinica o kojima je riječ i kojem si i ti podlegao. To nije tačno. Izetbegović se povukao 2. avgusta, a Karadžić je 5. objavio ono što sam prethodno naveo, što znači kraj ofanzive.
    O pregovorima u Ženevi i sadržaju tamošnjih razgovora, iz distance o kojoj si govorio, vjerovatno će se znati više. No, ovo što znamo, suhe činjenice, kada ih poređamo u vremenu i prostoru daju nam za pravo da sumnjamo u jednostavne slike i objašnjenja.
    Ja jesam ubjeđen u ključnu ulogu Izetbegovića u zaustavljanju ofanzive na Sarajevo. Činjenica je da nakon ovog plana, načelno prihvaćenog od strane Izetbegovića, nijedan naredni nije predviđao suštinski drugačiju poziciju Republike Srpske, sve do Dejtona. Kasnije se radilo o procentima teritorije i prihvatljivost-neprihvatljivosti muslimanske države u Evropi (pa je osmišljena Federacija BiH), pozicija RS u osnovi se nije bitno drugačije određivala. Zbog toga sam rekao da je račun s odgođenim plaćanjem napravljen u ljeto 1993. plaćen krajem 1995.

    Komentariši

  8. kiraethana
    feb 18, 2011 @ 10:08:56

    Vrlo zanimljiva diskusija i razmjena mišljenja. Ovakvom nečemu, u smislu rasvjetljavanja nekih spornih datuma i događaja smo se i nadali prilikom pokretanja ove stranica. Nadamo se da će se nastaviti.
    Nekoliko dopuna sa naše strane:
    Za Midu: Na stranici će svakako biti postavljeni nama dostupni tekstovi u vezi sukoba HVO-a i Armije RBiH.
    Za Nepoznatog: Vikićevci jesu bili na Igmanu, barem prema pisanjima na blogu jednog od njihovih pripadnika.
    Evo hronološki poredanih linkova za te tekstove:

    http://ponor.blogger.ba/arhiva/2005/11/01

    http://ponor.blogger.ba/arhiva/2005/11/03

    http://ponor.blogger.ba/arhiva/2005/11/04

    http://ponor.blogger.ba/arhiva/2005/11/05

    http://ponor.blogger.ba/arhiva/2005/11/06

    http://ponor.blogger.ba/arhiva/2005/11/08

    http://ponor.blogger.ba/arhiva/2005/11/10

    http://ponor.blogger.ba/arhiva/2005/11/11

    http://ponor.blogger.ba/arhiva/2005/11/12

    http://ponor.blogger.ba/arhiva/2005/11/13

    http://ponor.blogger.ba/arhiva/2005/11/15

    Komentariši

    • JESEN 94
      aug 03, 2012 @ 19:12:55

      Vi Vikićevi specijalci vas je Bog obdario sposobnošću da možete fino pisati,eto Muhamed Gafić napisa knjigu koju sam u dahu pročito ali je Muhamed čitavo vrijeme pisao kako je bio od IKM-a do IKM-a,pa evo i ti Vikićev specijalac znaš fino napisati što si proživio u ratu.Ja sam bio borac ARBiH bio sam na Igmanu i prije pada proživio sam svega od Dobrog polja,Grepka,Rogoja,Proskoka i konačno pada Bjelašnice.Moj ratni put nije tu stao,gdje je bilo gutavo tu sam bio.Stoga ću zamoliti Vikićevog specijalca ako hoće neka napravi bestseler da se i ja i on obogatimo (čitav svijet će nas čitati)

      Komentariši

  9. Nepoznato
    feb 18, 2011 @ 11:19:52

    Za kiraethanu: moja tvrdnja da “vikićevci” nisu bili na Igmanu u vrijeme bitke stoji i ne spori je sjećanje pripadnika ove sjajne policijske jedinice na njihov angažman oko Trešnjevog brda “u prvoj polovini avgusta”. Nisu samo oni izašli iz grada u to vrijeme, izašli su dijelovi nekoliko jedinica 1. korpusa, ali to ne mijenja smisao mog komentara. Moja tvrdnja izrečena je u kontekstu Midine opaske o faktoru “elitnih jedinica” i odnosila se na vrijeme do 5. avgusta 1993.

    Komentariši

  10. kiraethana
    feb 19, 2011 @ 17:06:23

    Za nepoznatog:
    Nama se čini da niste u pravu jer ako pročitate sve linkove koje smo postavili a pogotovo recimo ovaj: http://ponor.blogger.ba/arhiva/2005/10/29 koji nismo, stiče se utisak da se upravo radi o najkritičnijim i najdramatičnijim trenutcima odbrane Igmana, to jeste upravo o vremenskom periodu o kojem vi govorite.
    Međutim to trenutno i nije pretjerano bitno za postojeću diskusiju vezanu za razloge zaustavljanja ofanzive.

    Komentariši

  11. Nepoznato
    feb 19, 2011 @ 17:27:56

    Razumijem vaš dobronamjerni stav u pogledu uzimanja u obzir svih izvora koji bi mogli biti relevantni. Ja sam i rekao da su ovi ljudi upućeni na Igman. Vjerovatno je doslovce tačno i ono što im je tada rečeno u pogledu značaja njihovog izlaska. Jedino što nedostaje da bi svjedočanstvo bilo relevantno za skromnu raspravu koja se ovdje razvila, jeste datum. Vi ovdje pokušavate rasvjetliti historijske događaje. Za tu vrstu truda precizna hronologija je neophodna. Kada su u pitanju događaji o kojima smo raspravljali, posebno je bitno kojeg dana se nešto dešava. Ako ste čitali moje komentare, shvatili ste zašto na tome insistiram. U pravu ste u tome da pitanje prisustva dijela specijalne jedinice na Igmanu u ovom slučaju nije bitno za razumijevanje okolnosti okončanja igmanske ofanzive.
    Još jednom izražavam svoje poštovanje za ovo što radite i za način na koji to činite.

    Komentariši

    • Ранко
      feb 01, 2013 @ 20:08:00

      Молио бих Непознатог да ми се јави на моју меил адресу, наравно ако жели. Поздрав.

      Komentariši

      • Nepoznato
        feb 03, 2013 @ 10:25:35

        Rado, samo kad bih je imao. Nadam se da će administrator stranice posredovati i dostaviti nam mailove.

      • kiraethana
        feb 06, 2013 @ 02:19:32

        Rado bih vam pomogli ali ne znam kako?
        Ranko je ostavio mail adresu ali kako proslijediti Nepoznatom kada nemam njegovu?

  12. Vihor sa Igmana
    feb 26, 2011 @ 15:18:32

    Cista vojnicka pobjeda VRS….

    Nema nikakve diskusije niti bilo kakve druge suplje…

    aj zdravo………

    Komentariši

  13. Nepoznato
    feb 26, 2011 @ 20:25:06

    Od ovako glupog komentara kakav je dao “vihor”, gluplje bi bilo samo komentarisati ga.

    aj zdravo……..

    Komentariši

  14. kiraethana
    feb 28, 2011 @ 13:26:52

    Mnogo vam hvala nepoznati na lijepim riječima. One zaista ohrabruju, uostalom kao i samo komentarisanje na ovim temama, jer pokazuju da se čak i ovakav skroman rad sakupljanja izvora isplati jer postoji zainteresovanost za sklapanje cjelovitije i tačnije slike događaja vezanih za agresiju.
    Potpuno se slažemo sa vama u vezi bitnosti datuma kada se radi o proučavanju historijskih događaja kao i određenoj manjkavosti koja je urođena svakoj ličnoj memoarskoj građi pisanoj retrospektivno (npr. prednost koja se obično davala odaslanim i datumiranim pismima nad ratnim dnevnicima i sl.)
    Ovdje bi smo htjeli preporučiti još jedan “ratni” blog, na koji nam je nedavno skrenuta pažnja, a po našem mišljenju radi se vjerovatno o jednom od najboljih blogova ove vrste jer je pored hronološki poredanih događaja, praćen i vrlo dobrim kartama i vrlo detaljnim opisima nekih bitaka o kojima se ne može skoro ništa naći osim kratkih crtica u štampi.

    http://zbsg.blogger.ba/

    Komentariši

  15. Dudajev
    sep 20, 2011 @ 03:55:21

    Svake godine se obiljezava Igmanska bitka, i svake slijedece godine ce biti sve manje onih koji su prenijeli preko ledja sve te dogadjaje, a sve vise onih koji su negdje daleko bili u mislima sa njima, kad se stvarala istorija.
    Zato i istine nema niti je moze biti, a ako i utihnu ovakvi kao ti , brzo ce sve otici u zaborav.
    Samo da se nadovezem sve o namjerama neprijatelja i glavnim pravcima napada na ovim prostorima jos krajem maja i pocetkom juna sa jos jednim starjesinom sam licno dostavio K-di OG Igman(Salko Gusic),K-di 1.korpusa (M.Hajrulahovic-Talijan ) i napose GS kojim je bas u tim momentima nasao za shodno da se zarotira (Halilovic-Delic). A zasto se nisu poduzele adekvatne mjere, e to je druga prica, pa cak se islo do te mjere da jedinice lojalne Seferu (Zuka, Silver fox,…) su se povukle bez prihvatanja bilo kakvih b/d
    Da ne pominjem ulogu tzv 8.mt br. i njihovog legendarnog k-danta Musica, koja je na papiru brojala nesto vise od 200-tinjak boraca, a vodjena kao motorizovana, pa zaboga morao je i Music kao kadar SDA imati istu brigadu kao i Fikro, jer i on treba biti veliki k-dant(nidje veze)
    A tek Salko Gusic i njegova k-da koja je u kriticnim momentima za Igman pobjegla na Bradinu a posle u Konjic i preko jos jedne legende Safeta Ciba formirala6. korpus(rasprskavajuci),
    Sve ove pobrojane eminencije su i glavni krivci za tako zestok poraz i gubljenje teritorije od Grepka do Hrasnice, a sve sa ciljem da Gorazde dozivi sudbinu jedne Srebrenice i Zepe.
    A zasto to nije ostvareno znaju odgovor zlocinac Mladic i sami Gorazdanski borci!

    Komentariši

  16. SENAD
    okt 03, 2011 @ 04:15:07

    MI IZ ZENICE SMO ZAUSTAVILI ČETNICKU OFENZIVU NA IGMANU U JUNU 93,TACNIJE 7. MUSLIMANSKA IZ ZENICE,ISTINA JESMO IMALI PUNO POGINULIH,ALI NI ČETNICI SE NISU DOBRO PROVELI.

    Komentariši

    • Nepoznato
      okt 03, 2011 @ 08:32:05

      Valja li lagati, Senade? Navedi imena tih mnogih poginulih. To ti neće biti teško, Sedma je objavila monografiju, tamo su imena njenih šehida sa datumima i mjestima pogibije. Danas su dokumenta uglavnom dostupna i ne isplati se iskrivljavati istinu, niti ima potrebe za tim. (Selam i poštovanje svim pripadnicima Sedme)

      Komentariši

    • djuda-mali
      aug 01, 2012 @ 01:52:33

      46 poginulih i 256 ranjeni pripadnika 182 viteske (1 focanske) brigade u sirem rejonu Proskoka svijedoci suprotno.

      Komentariši

  17. Nepoznato
    okt 06, 2011 @ 21:32:01

    Puno raznih priča oko toga,tačno je ovako.Rejon Igmana su branile jedinice Specijalna jedinica Zulfikar ( povukli se- čitaj pobjegli -krajem jula mjeseca ne sjećam se davno je bilo a nisam vodio dnevnik),branili su područje golog brda.Područje mrazišta i velikog polja te kasnije malog polja je branila fočanska brigada(takodjer pobjegli).
    Straište i crvene stijene branila je 8,motorizovana ili (.rasprskavajuća ) :Momci su nakon bijega fočanske ostali odsječeni i jedva izvukli žive glave iz obruča.4 avgusta ( mislim da je taj datum)u pazarić dolazi bataljon sastavljen od 7.muslimanske,17.kraiške i odred Žigosani koji su tada pripadali 27.kraiškoj ukupno ma nije bitno kolko ljudi.(Ratovaćemo mi opet pa ne bih govorio baš detalje).Neki izdajnik iz komande 1. korpusa je tu jedinicu uputio da luta po bjelašnici dok sam ja ostao na malom polju sa tri čovjeka..Ispred mene je bio tenk na 150 metara koji je pokušavao da upali ali nije mogao da se pokrene.
    Iza mene mi je čuvao ledja vod iz 9. brdske iz pazarića znači prilaz od Hadžića ,na Brezovači tako da su četnici bili oko 2 kilometra od Hadžića.Povremeno smo nas četvorica od kojih je jedan već tada bio ratni vojni invalid,momak je izgubi oko prije toga,a jedan maloljetnik od 15 godina.pretrčavali sa jedne strane linije na drugu i puškarali da bi četnici mislili da nas ima.Tako je trajalo cijeli dan do oko četiri po podne kada je došla kraiška i sedma.Neko je skonto gdje trebaju biti pa ih doveo. U medjuvremenu smo presreli Silver fox koji je pobjego sa repetitora na bjelašnici i umalo je došlo do pucnjave izmedju nas ali pustili smo ih da idu za Sarajevo.Zatim smo krenuli prema četnicima i sreli se blizu tenka,ubili smo nekoliko njih nama nije falila ni dlaka s glave.Pucnjava je bila na pet do deset metara blizine.Oni su pobjegli a mi se vratili do linije i utvrdili se.Sljedeći dan je neko iz sedme uništio tenk bestrzajcem.Narednih sedam dana su napadali dnevno najmanje jedan put, do pet puta bacali su i bojne otrove (srećom samo suzavac):Nakon sedam dana dolazi Mušan Topalović Caco i preuzima liniju od nas i tu je kraj priče.Ukupno smo imali jednog teško ranjenog i par lakše:toliko o našim gubicima i o priči da je neko mogo a nije htio,Mogo sam i ja jebati Andjelinu Djoli al mi nije dala.

    Komentariši

    • djuda-mali
      aug 01, 2012 @ 02:12:21

      Kao prvo Focaci nisu pobjegli vec su pretrpili gubitke imali su u periodu od 10 jula do 31 jula 1993 g, 46 poginulih boraca i 256 ranjenih. Proskok je bio glavno zariste bitke, Al naj bolje bi bilo da podjemo pisati imena i prezimena i datume i mjesta poginulih. I sam komandant Focanskog bataljona Dzevad Hanjalic je poginuo 17.07.1993 na Proskoku. Gdje ste bili izmedju 10 jula i 1 augusta ? Gdje ste bili na Rogoju. Trnovo je palo prije grebka, a mi smo dobili naredjenje da idemo prema igmanu i ako smo mnogi zeljeli ic prema gorazdu. Al Allah ce to sve presuditi POSLIJE BITKE SVI SU JUNACI.

      Komentariši

    • JESEN 94
      aug 03, 2012 @ 19:28:39

      E pa gospodine Nepoznati,moram vas malo ispraviti vezano za 8 mtbr. znate li vi da je ta ista rasprskavajuća(VI JE TAKO NAZIVATE NA ŠTA NEMATE PRAVO) dala jedan vod ljudi svima na upotrebu gdje god je bilo gusto.Ti su momci išli od Igmana,ljute,grepka,rogoja, proskoka na kojem su se pomiješali sa četnicima,zadnji su sišli sa Rogoja kad je pao,tu im je i osto kom.voda,iz Trnova su zadnji izašli i vidim da ti ime ukazuje na znanje dešavanja na Igmanu

      Komentariši

  18. Nepoznato
    okt 07, 2011 @ 08:48:12

    Pitanje za Ramba: ja i još trojica se pitamo nisi li pogriješio i pomislio da je ovo sajt emisije “Kike tike tačke”? Čitava priča, osim prostakluka u zadnjoj rečenici, upućuje na takav zaključak.
    Kako će ti, veseliče, dok si (sa još trojicom) na Malom polju, leđa čuvati ljudi na Brezovači?
    Dok si čekao Sedmu koja je od 4. avgusta lutala Igmanom ti si (sa još trojicom) presreo Silver fox koji je 1. avgusta silazio sa repetitora. Nisi li, uz pušku, u RAP-u dužio i vremeplov?
    Ostale tvrdnje o događajima koji su se dogodili prije nego što si (sa još trojicom) zalegao na Malom polju (a to nije moglo biti prije 2. avgusta ni teoretski) su iz mahalske akademije nauka, neću ih s tobom raspravljati. Ako si bio gore (možda i jesi) pričaj ono što si doživio i što sigurno znaš. Kad tuđe doživljaje uplićeš u svoju priču to osjeti i Kiketova publika.
    A možda da ipak probaš kod njih.

    Komentariši

  19. Nepoznato
    okt 13, 2011 @ 21:00:34

    Pa genije si brezovača ti je u pravcu Hadžića od malog polja popni se na Igman pa pogledaj sad nema četnika slobodno je reko sam da datume baš ne pamtim al bježaniju Silver foxa pamtim kao i svi koji su tada bili gore

    Komentariši

  20. Nepoznato
    okt 13, 2011 @ 21:40:40

    Za Ramba: skoro sam (sa još trojicom) čisto turistički prošao nazbačenu rutu. Istina je, koliko se moglo u prolazu uočiti, da na potezu od Brezovače do Malog polja sada nema četnika. Istina je i to, uvaženi Rambo, da ih između ta dva objekta nije bilo ni u avgustu 1993. Istina je i to, veseliče, da su mogli između tebe na Malom polju i 9. brigade na Brezovači ubaciti čitavu brigadu a da te i ne uznemire. Zato sam ustvrdio kako ti je bezveze tvrdnja da su ti ljudi na Brezovači čuvali leđa. Pogotovu što je činjenica, uvaženi Rambo, da glavni pravac napada VRS nije išao iz Hadžića, već ka Hadžićima. Nakon pada Golog brda ozbiljnijih prijetnji iz pravca Hadžića nije bilo. Na pravcu napada stajao si samo ti (sa još trojicom).
    Bezveze ti je i tvrdnja da su silazak Silver foxa upamtili svi koji su bili gore. U tome i jest problem, uvaženi Rambo, što su pomenuta gospoda pobjegla a da u prvim satima ni komanda odbrane Igmana o tome nije imala pojma, i da jedinice koje su izvodile odbranu na potezu od Bijelih voda preko Proskoka, do Grkarice, sve do pred kraj dana tog 1. avgusta nisu za to znale. Zato je bilo nemoguće da tu bježaniju pamti bilo ko osim samih foxovaca, i ti bi to znao kao i svi koji su bili gore, da si bio gore (sam ili sa još trojicom).
    Kike-tike-tačke.

    Komentariši

  21. Enta
    okt 14, 2011 @ 03:57:43

    Je li Silver Foxom komandovao Nijaz Zorbić?
    Šta je bilo sa njim, pričalo se da je ubrzo otišao negdje vani.

    Inače zanimljivo je to sve oko Igmana, praktično je bio čvor i za Sarajevo i za Podrinje i za Hercegovinu a tako mu se malo poklanjalo pažnje tokom 1992 od strane nekih Armijskih struktura (sa druge strane SIS, KOS i ko zna još čije službe su mu posvećivali dužnu pažnju)…1992 se moglo odatle dosta uraditi prema Jahorini i Palama i učiniti dosta i za Sarajevo i za Gornje Podrinje.

    Komentariši

  22. Nepoznato
    okt 14, 2011 @ 10:13:09

    Za Entu: u principu, ti si u pravu što se tiče Igmana. Ali to je teorija. U praksi, stvari su stajale tako da u vrijeme kada smo imali Igman, nismo imali vojsku sposobnu da ga iskoristi. Kada smo stvorili vojsku sposobnu da koristi mogućnosti koje otvara Igman, na njemu je bio UNPROFOR.
    Dokaz: sa relativno malim snagama, uz pomoć pristiglih Krajišnika, odred sa Igmana je uspio u ljeto 1992. osloboditi Trnovo, što je bilo još značajnije za Podrinje. S obzirom da su jedinice ARBiH tada držale i Bjelašnicu i Treskavicu, to je pružalo i odlične mogućnosti za operacije prema Hercegovini. Ali ove male snage su se tako našle u situaciji da nemaju dovoljan broj ljudi ni da brane dostignute položaje, a kamoli da ofanzivno djeluju u navedenim pravcima. Brigada formirana u Trnovu imala je znatno dužu liniju odbrane od cijele linije odbrane grada Sarajeva, a 20 puta manje snage. To je do punog izražaja došlo tokom ofanzive VRS u ljeto 1993. i slom odbrane je bio neminovan.
    Pravo pitanje si ti postavio: zašto tokom 1992. i prve polovine 1993. na Igman i Trnovo nisu dovedene jače snage iz svih slobodnih dijelova BiH? Je li u pitanju slabost organizacije, izdaja i opstrukcija, ili su odlučujući bili problemi i komplikacije u odnosima sa HVO koji su eskalirali od jeseni 1992. Lično sam mišljenja da su svi ovi faktori djelovali istovremeno, ali sam za to da se o ovome diskutuje realno, na bazi provjerljivih činjenica, bez pretjerivanja, laganja i mitomanije.

    Komentariši

  23. Nepoznato
    okt 22, 2011 @ 18:08:18

    Vidim sve veliki vojni stručnjaci pogotovo za strateško ratovanje.Jedinice o kojima gospodo govorite ako su i brojale oko 300 vojnika u prostranstvu kao što je Igman nisu značile ništa.Ko je ikad prošao tim područjem zna o čemu govorim.
    Igman veže za Bjelašnicu a zatim za Treskavicu sto u komunikaciji Podrinje-Srednja Bosna uključujući Sarajevo ima ključan značaj.Ne želim umanjiti ulogu vojnika iz Kraiške i sedme muslimanske niti dovodim u pitanje njihovu hrabrost i vojničko znanje ali je besmisleno da nekoliko stotina vojnika uspije zaustaviti ofanzivu koja je podrazumjevala oko 17000 vojnika vojske RS a i vojske Jugoslavije te kojekakvih plaćenika iz rumunije itd.Istina je jedna da je ta bitka politička igra kao u ostalom i većina krupnijih dogadjaja u proteklom ratu.Pitanje svih pitanja kako je pala Bjelašnica prije toga.Da li su snage Armije BiH uopšte pružale otpor i da li je u tom reonu bilo jedinica dovoljno da brane tako strateški bitan i golem prostor.

    Komentariši

  24. marcus
    nov 26, 2011 @ 09:17:29

    …Ovako su se stvari odvijale. Krajem jula 93 zestoki napadi na brdo Zuc, Nas pozivaju u ispomoc svaku noc 27,28,29,30, po danu granatiranje po noci borbe, za golo brdo, kota 850 i sve ostalo sto je vec napisano. Na noc 31 na 01 august, nama je javljeno da pada Igman i da tu noc ne idemo na Zuc nego na Igman.
    Kroz tunel prvi prolaze a vec je neko gore spomenuo jednice prvog korpusa a to su:
    1. Vikicevi specijalci
    2. 2 SMTBR (samostalni motorizovani bataljon)
    3. 2.BBR (Druga brdska brigada izvidjaci, i dio jurisnog odreda 2BBR)
    Svaka od tri jedinice u snazi jednog voda 30-40 ljudi . Nakon dolaska u Hrasnicki stan, Vikicevi idu prema tresnjevo brdo, spominjalo se i neko golo brdo, 2SMTBR idu u sredinu da odbiju napad, a Izvidjaci 2BBR se uvezuju skroz ljevo sa tzv. Crnim labudovima, i sa konstantnim prodiranjem prema objektima na igmanu i bjelasnici koliko je moguce i odrzavanjem polozaja, i bliskim borbama u sumi, presretanjima. Nakon prvih 15 dana i kada su se polozaji ustabilili. Sve SA brigade salju po dio svojih ljudi u smjenama od po mjesec dana da se ti dostignuti polozaji sacuvaju status quo!! Ovo sto sam napisao govorim jer sam bio tu.

    Komentariši

  25. Nepoznato
    nov 26, 2011 @ 12:05:23

    Vala mi je preko glave ovih sa bujnom maštom i nesigurnih sjećanja! Ne bih se ja, Marcuse, prepirao jesi li ti bio i kad na Igmanu, pa nemoj zaturati nakon ovoga polemiku o tome. Ovo što si iznio “jer si bio tu” ne odgovara istini iz sljedećih elementarnih razloga:

    1. Sve jedinice na Igmanu i Bjelašnici su bile jedinice 1. korpusa, ali ti vjerovatno pod 1. korpusom podrazumijevaš samo sarajevske jedinice;
    2. I u tom slučaju tvoji navodi nisu tačni, i od sarajevskih jedinica prva je na ovaj prostor snage isturila 101. mtbr, snage jednog bataljona;
    3. Jedinice koje si nabrojao nisu u isto vrijeme izašle na Igman. Jedina jedinica koja je tamo stigla u vrijeme relevantno za raspravu jeste 2. samostalni motorizovani bataljon Adnana Solakovića, a on je kroz tunel prošao u noći 30/31. jula i već 1 avgusta bio raspoređen na Bjelašnici.
    4. Crni Labudovi koje ti uvezuješ na lijevom krilu sa 2. brdskom u to vrijeme su bili daleko od Igmana i Bjelašnice. Na lijevom krilu je bila samo 4. Vmtbr iz Hrasnice.

    Na kraju, da ponovim: ne sporim da su 2. bbr i Specijalna jedinica MUP-a u avgustu isturile snage na Igman. Sporim da je to imalo ikakvog bitnog značaja za zustavljanje ofanzive VRS.

    Komentariši

  26. marcus
    nov 26, 2011 @ 12:59:34

    1. DA ja pod prvim korpusom podrazumjevam u ovom slucaju samo SA jedinice.
    2. JA nisam rekao da smo PRVI, nego sam rekao ko je prosao kroz tunel 30/31 juli. gore navedeno.!!! i te tri jedinice stoje, a ako je jos neko iza mene prosao ili prije neka dopise istine radi, jer zbog toga se i javljam.
    3. necu diskutirati slanje jedinica 101 mtbr na igman u tom periodu dok na Zuci imaju pakao.!!???????
    4. meni je receno Crni labudovi ljevo…moze biti i 4MTBR, hvala na ispravci, jer ja sam bio vojnik i slusao sam sto mi se kaze i nikad nisam pitao previse.
    …Sa pravom sporis da to nije imalo efektivnog znacaja za zaustavljanje ofanzive VRS, mozda psiholoskog samo…ali time ponizavas svakog onog koji je dosao gore ili bilo gdje drugo i zauzeo polozaj…pa makar vodu nosio..!!
    toliko od mene.
    i da te citiram ” Vala mi je preko glave onih sa bujnom mastom i nesigurnih sjecanja” to si dobro rekao!!!

    Komentariši

  27. Asim
    nov 26, 2011 @ 14:57:34

    Čitam, čitam i ne mogu a da se ne složim sa uvodnom konstatacijom autora ove teme da se prava istina još ne zna i da se vjerovatno nikada neće saznati…barem ako se nastavi ovako i na ovaj način obrađivati historija agresije na BiH. Nije ništa neobično to što borci imaju različita viđenja situacije i razvoja iste, na kraju krajeva takva mišljenja potiču iz vlastitog doživljenog iskustva koje se sticalo u različitim vremenskim trenutcima, na različitim položajima u različitim okolnostima razvoja bitke i težine situacije. Alli to da se do sada ni dva čovjeka na ovoj temi nisu mogla složiti oko osnovne topografije, pravaca agresorskih napada, mjesta na kojima se vodila odbrana, položajima odbrambenih linija, datumima izvođenja borbenih dejstava, identifikaciji združenih jedinica itd. je naprosto nevjerovatno. Ono što brine je što će se vremenom ovakve kontradiktornost samo povečavati i umnožavati.
    Drugo što bih želio napomenuti je to da, iako je namjera pokretača ove stranice za svaku pohvalu, metode izvođenja baš i nisu. Očigledni amaterizam pokretača stranice na stranu ali sami izvori vam nisu pravilno odabrani i nisu najsretnije rješenje pogotovo što se tiče ovog konkretnog posta…volio bih vidjeti koja je to literatura poslužila Rujancu kao izvor za ovo njegovo poglavlje. E tu dolazimo do možda i ponajvećeg problema kada se radi o pisanju o vojnoj strani agresije na BiH jer je vrlo vjerovatno da se u slučaju izvora radi o kombinaciji određene arhivske građe i sjećanja pokojeg štabnog oficira. Dio arhivske građe ARBiH, pogotovo one vezane za raniji period agresije (do kraja 1993) je po mome mišljenju problematičan jer ga u određenoj mjeri sačinjavaju izvještaji, naredbe, analize b/d i ostali dokumenti koji nemaju puno veze sa tadašnjim stanjem na terenu jer su pravljeni od strane ljudi koji nisu direktno ni učestovovali ni komandovali u b/d koje opisuju a podatke su dobijali ili iz treće ruke ili iz subjektivnih opisa pojedinih direktniih učesnika…često se radi čak i o dokumentima sačinjenim čisto zato da opravdaju rad ili ponašanje određenih pojedinaca. Pravilo je da, što kontroverznija bitka ili operacija to ima ili manje stvarnih dokumenata ili su dubiozniji ili sve obiluje desetinama potpuno različitih konfliktnih mišljenja. Da ne spominjemo pravilno stavljanje u kontekst takvih dokumenata tj.koliko su recimo neke naredbe za napad ili odbranu uopšte imale težinu ili važnost za ono što se stvarno dešavalo kada su pisane ili izdavane.
    Ovo je naravno moje subjektivno mišljenje i možete ga osporiti ako želite…ali argumentovano.
    Ostali izvori vam nisu baš najozbiljniji…često citirani Balkan Battlegrounds, koji se često uzima kao najbolja knjiga na engleskom o vojnoj dimenziji agresije, je između ostalog koristio kao svoje izvote radijske izvještaje ili članke iz Prve Linije!!!
    Da ne spominjemo smjehotresne srpske izvore u obliku kojekakvih ratno propagandnih novinčura. Mislim stvarno…
    Ono što želim reći je to da iako očigledno imate dobre namjere pitanje je koliko ste ovakvim “historijskim” projektom “razbistrili vodu” a koliko još više zamutili….
    Sve najbolje i “no hard fellings”.

    Komentariši

  28. Nepoznato
    nov 26, 2011 @ 20:37:44

    Za Marcusa: brate, očito ne spadaš u one s bujnom maštom, a svačije sjećanje je nesigurno. Nikog ne ponižavam i veoma poštujem svakog ko je makar vodu prinio borcu tokom rata. I tebe i tvoje drugove takođe. Jedino mislim da je najveće ponižavanje svih boraca svjesno ili nesvjesno iskrivljavanje istine o ratu. Veoma poštujem i cijenim autore ovog foruma koji su ga otvorili da svi zainteresovani iznesu svoju spoznaju ovih događaja, cijenim i sve koji koriste ovu priliku i iznose svoj doživljaj i činjenice vlastitog iskustva. Ti kažeš da je i tvoja namjera ta, ali u oba javljanja prekoračuješ granice svog iskustva i pričaš ono o čemu si tek čuo, i tu činiš greške. Izlazak 101. nema nikakve veze sa gorenjem Žuči, iz više razloga. Prvo, njihova zona odgovornosti bila je na suprotnom kraju grada od Žuči. Drugo bataljon su, po naređenju Komande korpusa, na Igman izbacili prije početka ofanzive. Treće, početkom avgusta, kada i vi izlazite, napad na Žuč je već bio zaustavljen. Brate, podijeli s nama ono što si doživio, svaki lični doživljaj je legitiman. Ono što si čuo, ako se ne baviš ozbiljno istraživanjima i dokumentima, ne iznosi, obično je netačno.

    Za Asima: Rujančeva knjiga jeste kombinacija pokojeg dokumenta i sjećanja štapskog oficira, jer je to autor knjige i bio. U konkretnom slučaju vrlo loša kombinacija. Zanimljivo bi bilo pročitati nekombinovana vlastita sjećanja oficira koji su rukovodili i komandovali na Igmanu i Bjelašnici: na primjer Vaša, Asime. To što ste nam saopštili vašu ocjenu izvora, dijelom je netačno, dijelom prevaziđeno. Sa armijskom građom jedini problem je u tome što je nedostupna, osim Vama i nekolicini drugih ljudi. Građa VRS, vrlo vrijedna za ovu diskusiju, već je dijelom dostupna i dobro bi bilo da se raspitate. Ima i nove literature. Na kraju će ispasti da je problem pada Igmana mnogo jednostavniji nego što se u ovoj planski stvorenoj i održavanoj pometnji želi prikazati. Sve najbolje i…

    Komentariši

  29. marcus
    nov 27, 2011 @ 00:12:31

    Jeee SORRY, neznam zasto al na brzinu, pomjesah 101 sa 1 slavnom, kad sam spomenuo ZUC…pa ih tamo smjestio, i da istina sto kazes, napad na Zuc je zaustavljen (bio)..i bacise nas na Igman kao sto rekoh u mom (prvom postu)…
    …i da ti potvrdim, jos jednu stvar obicnog vojnika, ja kad sam izasao na Igman ja vise pojma nisam imao jel na Zuci..jos traje haos ili je napad zaustavljen, jebiga ja znam da sam 4 noci gore bio i udri muski…..a nisam ni znao gdje je to brdo, dok me nisu doveli gore…kao i na mnoga druga mjesta…ne zelim ti stavljati licne dojmove…samo onu prvu info sa mog prvog posta…od 27.07 do 01-02 08…kao nepobitnu cinjenicu..i o navedene tri jedinice, koje su prosle tunel…tu noc…!!
    …eto nadam se da smo se razumjeli i na ovu temu zaista nemam sta dodati..(osim licnih utisaka) haha a koji su ne bitni..!! Pozdrav!! Marcus IDC 2 BBR

    Komentariši

  30. lasta
    jan 24, 2012 @ 16:50:56

    Slučajno nabasah na ovo surfajući,pa rekoh sam sebi da i ja nešto pustim u eter. Nemojte mi zamjeriti,svašta se prošlo u tih par godina rata pa se datuma tačno nemogu sjetiti.Ono čega se sjećam da je bio juli ,a ja jedan od male grupice Lastinih specijalaca,ili tzv. u to vrijeme šehid jedinice.Pošalju nas 30 da fol oformimo Lastu u Tarčinu,Visokom i Brezi,pa se gle slučajnosti dok smo mi došli do Hrasnice iz Sarajeva desi belaj na Proskoku i preusmjere nas gore.Jednu desetinu ostavimo u Hrasnici,jedna u pripremi na Igmanu u policijskoj stanici Ede Godinjaka a jedna pravo u ispomoć na Proskok.Od silne vojske tamo svega ono malo fočanske brigade što je ostalo,njih pedesetak svaka im čast poslije svega što su prošli.Totalno rasulo,PAT sa municijom onako pored puta stoji (Zukin,a njegovi sa Nihom na Mrazištu zaustavljaju narod i maltretiraju i otimaju,i čuvaju onih par valjda zalutalih neprijateljskih vojnika u hambaru pored puta-ne vjerujem da su ih u borbi porobili, dok nisu zbrisali ka jugu).Par bogami žestokih dana,jedna od meni žešćih ratnih storija.Svašta nas brate nagazilo,ispod Proskoka sa one velike livade iz pravca čini mi se Ledića rokaju tenkovi,odnekle minobacači,prage, a mi u nekakvim rovovima od pola metra dubine.Ono što jesam doživio i vidio da je artiljerija VRS tukla njihovim vojnicima iza leđa da se valjda ne mogu vratiti.Nemam problema sa bujnom maštom,brate i tako su nas silom oružja nagazili,ali treba izaći pred neprijateljski rov,treba imati hrabrosti za to.Nas je opet spasilo prije neminovnog povlačenja poslije par dana što smo imali iste uniforme kao i oni,crne one fol Alfa,pa smo ih čak i čuli kako viču:”ne pucaj naši su na čuki”.
    Kako se to sve dešavalo možda i pola mjeseca prije početka augusta,nemam informacije šta se to konkretno uradilo da se vojnički zaustavi ofanziva a ne politički.Lično sam išao u Hrasnicu i vratio se sa smjenom i o ovome obavjestio nadređene telefonom iz kriznog štaba u Hrasnici(Avdu Panjetu i Bakira Alispahića),no samo nas izmjestiše negdje prema Crnom Vrhu da, prenosim naređenje, “ometemo neprijateljsku ofanzivu”.Koji kretenizam,Nisam vojni stručnjak ali svako bi mogao u tom momentu primijetiti totalnu neorganizovanost komande.
    Stoji da nije politički zaustavljena ofanziva,ko zna da li bi mi danas pisali o ovome.
    Ako sam išta informativno “pogurao”sa ovih par izblijedelih slika drago bi mi bilo.I pozz za Proskoka,i da se više ne gledamo preko nišana,ako je stvarno bio gore.

    Komentariši

    • Droga
      jun 30, 2012 @ 05:46:20

      Ja sam licno bio na proskoku sa ovim iz lasta neznam ko je ali on ce se mozda sjetiti mene kao DROGA tacno je bili smo na onoj cuki odnosno na onom kamenjaru iznad one ljeskove sumice a livada iza sumice ostao sam ja sa jos jednijem iz lasta mislim zvao se TONI svi su otisli prije nas da vide jeli linija probijena a cetnici su bili na livadi pucaju oko nasih hogu prasina se dize cujem cetnik govori uhvati ih zive drugi kaze nepucajte po njima nasi su gardisti vidis im crne uniforme toni ide da vidi gdje su nasi sto se nevracaju jer svaka minuta je godina zatim iza tonija ja pucam mozda dva tri kratka rafala po cetnicima odnosno jednoj grupici cetnika na livadi i povlacim se i ja za svojima srecem ih vracaju se po mene zauzimamo istu poziciju nema cetnika na livadi gine nam jedan borac iz trnovske policije i izvlacimo ga kad se smracilo jer snajper ubi odvukli su ga sa nekom ladom na bjelasnicuimao bih jos toga dosta i loseg i dobrog ali dosta za sada mozda drugom prilikom

      Komentariši

  31. Nepoznato
    jan 24, 2012 @ 18:19:03

    Pozz i za tebe. Ni dodati, ni oduzeti, tvoje je. U jedno sam siguran: ti si bio gore.

    Komentariši

  32. druga strana
    feb 05, 2012 @ 17:41:54

    Čitam i ne mogu da vjerujem kako se Igman branio.Da nije uspostavljeno primirje pitanje kako bi odbranili Igman.Učestvovao sam od Rogoja do Malog polja na Igmanu.17000 vojnika Vojske Republike Srpske i još vojnika Vojske Jugoslavije odakle vam ljudi tolika mašta.Pa da ste imali u vojsci sve Čak Norise.Silvestre Stalonea i još kojekakvih junaka iz Holivuda nebi mogli ništa.Bilo je nas ali ne toliko.Ne vjerujte u ono što piše svugdje piše i na parmaku nešta ali to nije.Pozdravljam sve koi su učestvovali u ovom događaju sa obadvije strane i želim im da nikad više ne ratuju.Bosna je i moja država i nemoj da je svojatate kako je ona muslimanska.Živim u Republici Srpskoj i išao sam uz svoj narod kao i vi uz svoj.Sada vidimo kakva je glupost bio RAT.Poz

    Komentariši

  33. cokula
    feb 14, 2012 @ 02:35:10

    Načitah se svašta, srećom ne pročitah sve….
    Većinu rata sam proveo na Igmanu i znam dosta o ratnim dešavanjima na tome području.Pad Trnova i ostalih terena prema Igmanu je išao postupno i bez ikakvog otpora, čisto laganim izviđanjem i postavljanjem linija.
    Vidjeli smo mjesecima prije napada na Igman šta se dešava, čudili se, ali iz viših komandi nikakvih odgovora ni reakcija. Pričalo se da to Alija taktizira da uđu duboko prema igmanu da bi se izazvala intervencija NATO-a. Gledali smo kako se četnici šuljaju i polako zauzimaju pojednine dijelove, brdo po brdo, bez ijednog metka, naročito se vidjelo na terenu od Krupca prema Velikom polju.
    Kada je vdć dosta toga zauzeto, počela je i glavna ofanziva prema Igmanu, a tek tada su dovedene razne jedinice iz Hrasnice i okoline da spriječe osvajanje sela dijela trnovske opštine i Bjelašnice. Rukovođenje akcijama je bilo toliko traljavo da je svakome bilo jasno da tu nešto ne štima i da je čista “zavala”. Mnoge manje grupe su se teško izvlačile jer su imali pogrešne informacije o rasporedu snaga i izostajala je često podrška ppojedinih jedinica, naročito jedinica sa tih terena.
    Prema nekim informacijama da je u ofanzivu pokrenuto oko 7000 četnika, najviše specijanih jedinica i plaćenika. Vidjeli smo kako dolaze u tri ešalona , bez obzira što su košeni na pojedinim dijelovima rafalima sijača, samo su išli dalje. Neki bi pokušali da se vrate u strahu kada vide da padaju oko njega, ali bi ih dočekala paljba iz posebnog ešalona jedinice u crnim uniformama koja je išla iza njih i većinom se zaklanjali u zaklonima i iza drveća. Četnici su imali jako velike gubitke jer su napadi bili većinom frontalno, ali uz podršku aljtireljije, koja srećom nije dobro pratila kretanje jedinica pa se lakše disalo. Naše jedinice su se povlačile jer su bile malobrojnije i sa slabijim naoružanjem,a naročito neuvezanom komandom i večinom su vodovi radili sami za sebe. Kasnije su uspostavljanje neke improvizovane loinije i taktika koja je tada jedino i bila moguća je lagano povlačenje i nanošenje što većih gubitaka neprijatelju. Svakako, je svima poznato koliko su veći gubitci u napadu ,nego u odbrani, a ovdje su bili očiti.
    Jedinice su smjenjivane i većinom nakon dan dva odmora,a nekada i odmah samo prebacivane na druge dijelove linija.
    Zadesio sam se u najkritičnijim trenutcima na lokaciji golog brda. Do golog brda je linije držala 4MTB a golo brdo i dalje prema Pazariću brigada iz pazarića i Hadžića.
    Nekoliko puta smo oslobađali Golo brdo i imali poginulih i ranjenih, te predavali u ruke te hadžićke brigade, koji su nakon dan dva obično napuštali goo brdo, ostavljali samo po dva-tri čovjeka na dva rova i gotovo. I ostavljeni su bili neodgovorni i česti nisu bili na svome mjestu, tako da je padalo često bez većih problema. I tih dana je bilo tako i kada je zauzeto ponovo golo brdo i Kada je poginuo čarli sa dvije djevojke, sestre na samom vrhu golog brda,odustalo se od daljnjeg napada prema vrelu bosne i uspostavila linija uz golo brdo od proloma do skoro vrha Golog brda prema Brezovači. Tih dana je bilo jako kišovito i prohladno za to vrijeme.Nakon 2 dana u jutarnjem obilasku sam naišao na praznu liniju od polovine linije uz Golo brdo i sve dalje prema brezovači, koju su držali Zukini borci i hadžićani. Obavjestio sam komandira koji je bio do tih linija i komadanta bataljon na toj relaciji. Skupili su se svi komadiri jedinica na tome terenu i napravili plan šta da se uradi.Karte su bile netačne, ali smo uz pomoć čovjeka koji je tu radio na sječi i vožnji građe ucrtali sve detalje ceste i slično, te uspostavili razvučenu liniju pored ceste do Trešnjeva brda i kabalova, te napravili protivtenkovske rovove na cesti. Ko je bio sjetiće se kada je to tačno bilo, jer smo povukli skoro sve vojnike iz Hrasnice i pounjavali rzvučenu liniju,a osim kiše je počep padati grad koji nam je još više pravio probleme zbog krupnoće, pa je boljelo kada udari u glavu i tijelo. Nije bilo veze sa glavnom komandom brigade ni bilo kime, i nije se znalo gdje se koja jedinica nalazi. Srećom smo ponijeli dosta municije jer se trošilo na nekoliko napada četnika iz pravca golog brda, tačnije uz Bezistan točilo.
    jedinice koje smo zamjenili na tome terenu po najvećoj kiši, mokri i promrzli, umjesto na odmor su prebačene na drugu stranu Igmana u pravci Straišta i Velikog polja.Možda je predugo, ali imatoga puno, možda jednom pogledam svoje i druge izvještaje i napišem nešto konkretno i kompletno o tome, jer se slažem da je očito nedovoljno podataka i o tim vremenima.

    Komentariši

    • Mirza
      dec 20, 2012 @ 21:29:14

      E moj ”cokula” nemas ti pojma. I
      Iznosis takve lazi i dezinformacije da je za nepovjerovati.
      Odbrana Golog brda kada je on pao u ruke neprijatelju je bila povjerena 101. brigadi iz Sarajeva koja je cinila skoro 40%Srba. Javna je tajna da su neki od tih Srba izdali i predali polozaje VRS.
      Nikada jedinice iz Pazarica nisu svojevoljno napustile taj teren. Jedinice iz Pazarica su citavo vrijeme cvrsto drzale polozaje na Brezovaci i odbile su nekoliko napada od strane hadzickih cetnika. 9. brdska brigada je drzala polozaje na Djurinom brdu odmah iznad skakaonica pa sve do Karamustafinih caira desno prema Vlahinji.
      Ono sto je istina je da je 9.brdska brigada i ostale jedinice sa prostora Pazarica, Tarcina i izbjeglih hadzicana sve cetiri godine drzala slobodnim prostor na Igmanu od Brezovace, preko sela Lokve pa preko sela Gradac i dominantnu kotu Ormanj pa sve do ustasa.
      To vidim ovdje niko ne spominje a borci iz 9.brdske brigade su najzasluzniji sto je putna komunikacija prema Hrasnici ostala prohodna tokom citavog rata. Dodjite u harem dzamije u Pazaricu i pogledajte sehidsko mezarje i sve se vam biti jasno.

      Komentariši

      • Nepoznato
        dec 21, 2012 @ 02:56:43

        Bio sam u Pazariću i u ratu i poslije i vidio harem. pogledaj i ti u hrasnici.
        Nisam rekao da niste ništa radili i svakako ne kažem da su svi, ali je nekoliko puta se desilo da su “borci” iz vaše brigade napustili Golo brdo, a svojim sam očima vidio i obišao linije u vrijeme napada na igman da ste skupa sa zukom napustili linije . Sve sam ih obišao rano ujutro i intervenisao da se linije konsoliduju i postave za lakšu odbranu na Golom brdu. Upravo taj dan je i bog bio protiv nas i uz kišu je padao krupan grad da je dobro boljelo kada udari u glavu. Nadam se da ćeš se sjetiti kada je to bilo i k je od vaših bio na tom dijelu linija.Znam neke ljude iz te brigade kao jako dobre borce i ljude, ali se to ipak dešavalo, zašto ne znam, možda nečija naredba ….??? Takođe sam bio 15 dana u Pazariću na specijalističkoj obuci kod Iranaca i znam kakvo je bilo stanje u Pazariću bar te zadnje godine rata. Svaka čast pravim borcima , a na sramotu onima što su napuštali linije po bilo kome osnovu.

  34. Putopisac
    feb 24, 2012 @ 11:49:22

    Igrom slucaja zatekao sam se na tom podrucju pocetkom avgusta 1993. Kada sam porasao Konjic i uputio se prema Pazaricu, vidio sam mnoge civile kako se krecu prema Konjicu, a sa njima i vojnike! Moram naglasiti da su to bile vecinom “elitne” postrojbe Armije BiH. Elitne sam namjerno stavio pod znacima navodnika, jer osim oruzja i lijepih uniformi nista elitno na njima nije bilo. Kada sam prosao Pazarice i uputio se prema Igmanu stigao sam do jednog punkta koji je drzala jedna jedinica, ocajno naoruzana i obucena, bila je to zapravo seljacka straza. Kada sam im rekao da idem za Sarajevo, ti ljudi su me u nevjerici gledali, govorili su kako je nemoguce do Malog Polja doci, jer su gore sve cetnici. Popricao sam malo sa njima, i stekao sam utisak da su bili izbezumljeni, jer se nikada nisu nadali prodoru VRS preko Bijelasnice i Igmana. Isto tako su bili ogorceni, jer su svi doslovno otisli sa ovoga podrucja, i imali su utisak da su bili prepusteni sami sebi. U medzuvremenu su planinom odjekivale detonacije. Medzutim, morao sam za Sarajevo i tako sam krenuo Igmanom, situacija je bila svuda ista, planina e bila prazna, osim nekoliko punktova koje su cuvali lokalni vojnici. Na planini sam proveo jos 2 dana, zajedno sa borcima ARBiH, kojih je bilo 90% iz Hadzicanske opcine, jer se nije moglo ici dalje.
    Kada sam rijesio da se vratim, siasao sam u Pazarice, gdje osim lokalnog stanovnistva nikoga nije bilo. Nikavi Lasti, Labudova, ili ostalih “ptica”. Posto je vec pao mrak, odlucio sam tu prespavati. Jutro koje sam dozekao bilo je cudno, detonacija skoro da i nije bilo, a NATO avioni su stalno nadlijetali to podrucje. Istog dana sam saznao za dogovor u Zenevi, i da je sklopljeno primirje. 3 dana poslije sam uspio doci do Hrasnice, zajedno sa mnom su bili momci iz Hadzica, jer drugih vise nije bilo nigdje.

    Sta sam zelio da kazem, je to da Igman niko nije odbranio osim Izetbegovica u Zenevi, Igmanske sume koja je usporila VRS, i hrabrih Hadzicana. Danas se svi sepure da su odbranili Igman, a oni najhrabriji se zivi ne cuju.

    Komentariši

    • cokula
      feb 24, 2012 @ 12:25:03

      e kuda si ti i sa kim išao, da mi je znati.
      da je to tako bilo četnici bi bili ne samo na Igmanu ,već i na baš-čaršiji.
      Mislim da je ovo previše i ne znam kako neko može pjuvati po ljudima koji su izdržali nadljudske terete i mnogi ostavili živote na Igmanu. Sami hadžićani i pazarićani su skupa sa “elitnim” jedinicama , samo jednom napustili Igman kao i više puta ranije. kao da 104 VMB nije ni postojala!!??? Odrađivala je toliko toga,mnogo više od drugih za sviju,a ne samo za sebe i svoju teritoriju.
      Vjerovatno je pisac ovih redova neko ikz Hadžića ili Pazarića?
      Neka se sjeti ko im je umjesto uniformi obećao dati dimije čim stigne prva tura, a zna se i zašto??

      Komentariši

      • Putopisac
        feb 07, 2013 @ 14:06:10

        Cokula,

        ja sam opisao stanje kakvo sam nasao 4 dana prije potpisivanja primrja. Ja osim iz prica i iz knjiga nemam pojma sta se sve desavalo u Julu, tako da te borbe nemogu da komentarisem. Vjerujem da su ljudi na drugim dijelovima Bijelasnice podnjeli veliki teret, ali nemogu sebe da predstavim ka svjedoka ti dogadjaja jer nisam bio tu.
        Ko je sve bjezao a ko nije neznam, ali sigurno sam vidio jedinice koje se danas spominju kao herojske i elitne kako se krecu prema Konjicu, a nikako prema Igmanu.

        I istina je da je dan prije primrija na polozajima od Lokvi prema Malom Polju nije bilo nikoga osim lokalnih momaka. Isto tako sam nakon odlaska VRS sa Igmana otisao do Hrasnice, skoro cijeli Igman je tada bio prazan. Istim putem sam isao samo 3 mjeseca prije a tada je bio pun vojske koja je prema mom skromnom misjenju imala dovoljno MTS`a da se ozbiljno odupre svakom neprijatelju. Ali nisam ekspert tako da to mozemo ostaviti sa strane.

        Sebe ne predstavljam nekim ko je hrabar ili patriotom, cak sto vise mozete me vidjeti i kao ratnog profitera jer sam trgovao za vrijeme vaseg rata. I ne stidim se toga!

        I ne nisam iz Hadzica, cak sto vise nisam ni Bosnjak, niti Srbin ni Hrvat, ako vas mozda i to interesuje.
        Radi posla sam prosao mnoga ratista i mnoge frontove u Bosni i Hrvatskoj, ali na Igmanu sam jedini put imao osjecaj da se nesta veliko desavalo.

  35. druga strana
    mar 07, 2012 @ 20:33:48

    E kakvi ste,čovjek kaže istinu a vi odmah po njemu.Nije samo vaša ISTINA istina.Da nije bilo njihovog dogovora ne da bi bili u toj čaršiji nego vas nigdje nebi bilo.Istina je riječ koju vi ne priznate.

    Komentariši

  36. cokula
    mar 07, 2012 @ 20:51:28

    “Što je babi milo to joj se i snilo” je poznata narodna izreka, pa i vama je tako.
    Istina je samo jedna i takva je kakva je. Da je to baš moglo i bili bi na čaršiji, ali je odbrana organizovana i to bez onih koji su sa drugom stranim “pregovarali” i bilispremni do zadnjega, a zna se kako se tada prolazi. I u ovom napadu ste imali jako velike gubitke, pa i bez neke veće snage za daljnje napredovanje,a sa druge strane su redovi zbijeni i pružen otpor.
    To što je Alija glupo pokušao je još samo jedan dokaz da se ne može uzdati ni u koga osim u sebe i svoje borce. da nije to učinio ne bi vi ni pedlja pomakli i ono što ste pomakli je zasluga “više komande” koja se više bavila glupostima i ličnim interesima nego ratom. Imali ste svu tehniku i opremu ali kako kaže njegoš; “Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka” pa tako po ko zna koji puta, toga srca kod vas je falilo, a kada se brani svoje ognjšte onda se najjače brani…

    Komentariši

  37. druga strana
    mar 08, 2012 @ 21:09:28

    Znaš da poslije bitke svi su pukovnici pa tako i vi.Kroz čitavu bitku od Rogoja do Malog polja iz mog grada je poginulo 7 vojnika.Velike su to žrtve ali prema vašim veoma male.Da ne dođe UN bio bi teferič htio ti priznati ili ne.Toliko o herojskoj odbrani Igmana sa tim vašim “srcom”.

    Komentariši

  38. cokula
    mar 09, 2012 @ 01:13:40

    Moguće da je iz tvog grada samo 7 vojnika, a šta je sa ostalim gradovima i selima…???? Sam Mladić je priznao preko 180 vojnika, a obično bude nekoliko puta više. Znam i kakav je moral bio tih vojnika, jer samo imali nekoliko zarobljenih i žalili su se na Mladića da ih je tjera i rekao da su topovsko meso i potrošna roba.
    Za njega to sigurno i jesu, ali su zato mnoge majke zaplakale jer si izginuli mnogo momci od 17 do 20 godina kojih je bilo najviše. Zar to vrijedi tamo neke republike srpske a i danas su gladni i poniženi svi narodi u BiH. Da li je bolje imati republiku srpskui živjeti bjedno i jadno ili imati normalnu državu kao što je nekada bila i živjeti život normalan i u veselju. Politička mafija je iskoristila sviju da bi se oni obogatili,a ostali neka se muče i umiru u bjedi i mukama.
    Ja sam u kontaktu sa mnogim ljudima sa druge strane i znam sve šta je i kako bilo, ali i kako je sada, pa čak kako je i konobarima i osoblju u hotelu “Bosna” u banjoj luci i mnogim drugim mjestima, kao na palama itd.
    Znam da je teško to priznati, ali se mnogi kaju i pitaju se gdje im je pamet bila, ali poslije j…. nema kajanja….
    Ne trebamo maltiti praznu slamu postoje prave arhive a i učesnici znaju iako većinu knjiga pišu oni koji su sve gledali ili samo slušali sa sigurne daljine i dodavali i oduzimali što im odgovara i to da bi sebe veličali, a bogami i zaradili koju paru, jer ih to samo i zanima….

    Komentariši

  39. druga strana
    mar 11, 2012 @ 00:17:30

    Dali je bolje imati ovakvu državu ili normalnu kako ti kažeš u kojoj smo svi živjeli život normalan i u veselju.Niste htjeli život sa nama Srbima ali ipak živite.Ništa nije vrjednije od života ali kad nemaš drugi izbor moraš.Republika Srpska nije “tamo neka”.Bosna je i moja država i nemoj da je svojatate kako je samo Vaša.Ne sumnjam da znaš kako žive konobari u “banja luci” i drugim mjestima znam i ja svašta.Pameti se ne možemo pohvaliti ni Ja a ni Ti,jer smo krenuli za “pametnijim”.Poslije j…nja nema kajanja ali bar lijepo vaspitaj(mo) proizvod tog je..nja.Istina izađe uvjek na vidjelo pa će i ovaj “belaj” da se prikaže u pravom svjetlo a ne kao što ga je Anđa prikazala.

    Komentariši

  40. cokula
    mar 11, 2012 @ 00:33:41

    Nadam se da će biti tako, samo me iznenađuje glupost naroda i dužina vremena na vlasti ovih kriminalaca za čiji interes smo se borili i ginuli i jo sada šutimo.
    Ako smo u ratu bili spremni umrijeti da drugima koji prežive bude bolje, nije mi jasno čega se sada bojimo da nešto promijenimo.
    u zatvoru je ipšak mnogo bolje nego u grobu, pa neka bar neko ili većina i buduće imaju život kako treba?

    Komentariši

  41. prolaznik
    mar 13, 2012 @ 04:33:46

    Druga strana,

    Posto se operacija zvala “Lukavac ‘93” i posto si bio gore, de mi reci zasto se tako zvala, i koji je krajnji cilj bio.

    Drugo moje pitanje bi bilo, da li znas gdje su Umoljani, i zasto je jedini objekat koji je u toj ofanzivi ostao citav bila upravo dzamija u ovom selu.

    Hvala

    A za ove druge, pa i pticama na grani je bilo jasno da se “sarajevu” nije previse jbl za Trnovljake i Foacke. I kao sto je neko rekao, sama teritorija koju su ovi ljudi branili je bila mnogo veca od Sarajeva. Dok je padao Rogoj, i dok su ovi trazili pomoc, “elitne” sarajesvke jedinice koje su prije izasle na Igman vec bile, nisu ni mrdnule prstom, nego su nastavili sa pljackom u svercom u raju zvanom Babin do.

    I ne znam, neko je gore naveo kako su focaci, kobajagi pobjegli. Pa nije li te stid sam, ti ljudi su se borili od pocetka ofanzive, a sve do Proskoka, i Bjelasnice. Dok su “elitne” jednice bjezale ko muhe bez glave, ovi to nisu ni znali, pa su padom vrha Bjelasnice bili upali skoro u okruzenje, bez da su to znali, i morali su se povuci sa Proskoka.

    I jos neko pomenu unistavanje nekakvog tenka, koliko sam ja citao, a citao sam zaista dosta, nikakvog unistavanje tenkova nije bilo na Igmanu, sem na Proskoku, ali to je Bjelasnica.

    I da ja nisma gore bio kao vojnik, ali jesam kao dijete, koje se u vihoru rata zateklo gore, dok mi ja mama bila u Sarajevu, a otac gore, pa me je ova tema itekako uvijek zanimala. Davno je neko trebao da odgovara za Igman (tako zove taj plato nas narod, ali bi ja rekao da je to prije Bjelasnica), prvo onaj koji se rijesio “elitnih” jednica iz Sarajeva, pa im kao nagradu dao Igaman, odnosno Bjelasnicu, pa kasnije i neki drugi.

    Komentariši

  42. cokula
    mar 13, 2012 @ 16:40:55

    Ime operacije ne znam tačno zašto se tako zove,a obično to bude kako nekome trebnutno naum padne im ima neke veze sa loacijom i slično.
    To pitanje treba postaviti onima koji su dali takvo ime, a ništa ne bi promijenilo ni da se zvala bilo kako, tako da je naziv operacije potpuno nevažan.
    Što se tiče dđamije u Umoljanima bio sam i u njoj i jednu noć prespavao, sam od mještana čuo da nije uništena zato što je među grupom koja je tu uništavala bio neki čovjek koji je prije rata bio prijatelj sa tim seljanima i vjerovatno pravi vjernik i nije dao da se bogomolja uništi, te je samo tako i uspjela ostati. Ne sjećam se tačno, ali se čak znalo i ime ko je bio taj čovjek u srpskoj vojci.
    Slažem se da nisu krivi ni fočaci ni drugi koji se bili na tim terenima koji su pali , već su krivi ljudi koji se komandovali i sami namjerno napravili da se desi to što se desilo. Nisam siguran da nisu imali toliko znanja da pruže otpor u samoj Foči , a i u drugim mjestima. U samom početku padanja tih teritorija sam pričao sa mnogobrojnim izbjeglicama koje su dolazili na igman i svi se žale da niko ništa ne čini i ne organizuje, te jednostavno su čekali dok do njih dođe i onda su malo pucali i bježali. Nikome nije bilo jasno zašto se taj dio nije organizovao i uspostavio linije odbrane,a imali su i oružja i ljudstva!!?? KOS je ipak djelovao i ko zna ko je sve radio za drugu stranu, svašta se pričalo, tako da je jedno vrijeme bilo nišljenje da se iz komndnog lanca maknu svi aktivni oficiri koji su bili u JNA , baš zbog tih dešavanja.
    Znam i sam iz iskustva da su mnoge akciije unaprijed bile dočekane, jer su četnici uvijek mnogo ranije znali za napade??!
    Da je na tim teritorijama organizovan ikakav otpor, ne bi ni došlo do pada, jer se u toku rata pokazalo, gdje god se pružio otpor u više od 90% slučajeva je i ostalo neosvojeno.
    Svakao je bilo i situacija kada se moralo bez metka povući, kada je već zaleđina osvojena, nečijim nebranjenjem i kukavičlukom.
    Opet ponavljam da su borci za svaku pohvalu, samo je jedan broj oficira,a naročito u vrhu komande i polirtike loše radio svoj posao često puta više štetan nego koristan.
    To što pišu po mnogim knjigama nije baš uvijek istina (papir sve trpi) pa sve treba uzeti sa rezervom i provjeriti i iz drugih izvora, ali ne onih koji su prepisali od nekih, kao što to mnogi “pisci” rade.

    Komentariši

  43. Nepoznato
    mar 13, 2012 @ 20:46:32

    Za ovog sveznalicu u Cokulama:

    1. “uvijek se nekako zove” operacija, nije tačan odgovor i vrlo je čudno da takav vrli poznavalac terena i događaja ne zna za kotu Lukavac na treskavičkim obroncima prema Mladićevom rodnom selu Božanovići. Operacija se zove po tom brdo po kojem je Ratko, vjerovatno, čuvao ovce.
    2. Ta priča o džamiji u Umoljanima nije tačna, vjerovatno si je izmislio, jer je nisi ni od kakvih “mještana” mogao čuti u vrijeme (april-maj 94) dok se džamija koristila za privremeni smještaj vojnika ARBiH. Jednostavno, u to vrijeme ih gore nije bilo. Priča je o vojvodi i njegovom bolesnom sinu, hodži i zapisima, ako je uopće tačna.
    3. Vidim da autoritativno cijeniš da su krivi oni koji su komandovali. I da je KOS djelovao. Bogati, ko ti reče? Izbjeglice na Igmanu? I kad stiže od razgovora sa “mnogobrojnim izbjeglicama” da se uvjeriš u istinu o načinu na koji je šta padalo. Da si bar pričao sa borcima, moglo bi ti se tek prigovoriti da podliježeš rekla-kazala informacijama. Ovako, samo mlatiš.
    4. Floskula s početka rata, da gdje god se pružio otpor – nije palo, pa nje su se do kraja držali samo podrumski i minder- stratezi. Jer, šta je sa gradovima u Posavini, sa Jajcem, sa teritorijom za koju su se 1993. krvavo tukli Podrinjci i na kraju je pred nadmoćnom silom izgubili, i sa Krajišnicima u Kladuši krajem 1994? Na Igman očito nisu naišle izbjeglice koje su te mogle obavijestiti da se grad i selo mogu i nakon teške borbe izgubiti. Vjerovao ili ne takve se stvari u ratu stalno dešavaju.
    5.Da, tačno je da “papir sve trpi”, ali očito i internet.

    Komentariši

    • cokula
      mar 14, 2012 @ 08:39:19

      Ime operacije nebitno a svakako da znam gdje je Lukavac jer sam bio u njemu u ratu , ai ostale deijlovee, jer sam bio na oslobađanju djelova bjelašnice rejon Hojte, znači bijela lijeska, lisičija glava, šiljak , selo rakitnica itd.
      To sa džamijom i vojvodom je moguće, jer se sjećam da je neko jači zabranio zapaliti dđamiju. Mještane sam sretao i na igmanu i u jedinicama, jer nisu oni ostali i morali biti baš u tim selima kada su bilo potpuno spaljena….
      Da, bio sam u specijalnim jedinicama, ali onim pravim,a ne onim samozvanim što zaustavljaju izbjeglice. Te takve jedinice su večininom mnogobrojne policije,a mi smo išli iz akcije u akciju i na žalost naših komšija sa ilidže ćesto prorijeđivali njihovu specijalnu jedinicu, mislimda se zvala gardijsku ili slično.
      Znam ja i koliko je vojske došlo i napadalo, ali je ta količina bila tek kasnije,a mjesecima ranije niko ništa i samo su bježali oni do kojih je dolazlo.bez obzira na silu ipak se mogla zaustaviti kao i mnogo puta na mnogim mjestima.Nadam se da bar malo poznaješ vojnu taktiku i strategiju da bi ti bilo jasnije.?
      Znam ja kolika je bila linija i koliko je bila brojna vojska koja napada, ali treba znati da je na navedxenom prostoru bilo i mnogo stanovnika, sve do igmana i prema foči, da su se organizovali i formirali linije na nekom pogodnom mjestu bilo bi i odbranjeno, ali ovako su se branili,a češće bježali samo oni do kojih su bili došli, po šačica ljudi,a ostali se uljuljkivali da neće doći do njih, kako to mnogo puta zna biti ,ali većinom pogubno.Nađite podatke o tome koliko je stanovnika imao taj rejon i soigurno se mogao braniti, svakako, još da je komanda 1. korpusa potpomogla, nikada ni perdlja ne bi mogli pomaći.
      sam početak rata je kurvanjski izveden, zauzimajući napodesnije kote, ukopavanjem teškog naoružanja, uzimanjem naoružanja teritorijalne odbrane itd, pa onda zapucati i kofrčiti se i pričati o junaštvu!!!
      Kada ste tako dobri borci i junaci zašto onda Radovan traži da Alija povuče pješadiju da bi on povukao aljtiljeriju, a i pri kraju rata se pšokazalo ko ste i kakvi stesmiješno.

      Komentariši

  44. prolaznik
    mar 14, 2012 @ 00:37:08

    @cokula.

    Ja pitanje o dzamiji, nisam postavio tebi, nego covjeku koji je bio sa druge strane. Volio bih tacno da znam zasto nije zapljena ta dzamija. Ne znam jeste li culi za Mustafu Pintola, al progoolajte, neka vrsta Bosnjackog Srđana Aleksica. Rahmet mu dusi. Postoji prica da su zamjenili sela Umoljani i Lukavac, i da su ustvari htjeli zbog Mustafe ostaviti dzamiju u Lukavcu.

    @za obojcu, vidim koliko ste samo ratovali po Bjelasnici, a ne znate za selo Lukavac, odmah ispod juznih padina Bjelasnice, selo koje je najblize Bibinom dolu i vrhu same planine. Operacija se tako zvala jer je cilj bilo to selo. Hocu reci da time cilje VRS nije bio ovladavanje Igmanom, nego kao sto su neki rekli zauzimanje prostora i time dobitak boljih karti za pregovore o miru.

    @cokula

    Izvini ali ti veze nemas, kazes imali su ljudstva i naoruznja Focaci i Trnovljaci, jesi ti svjestan koliko je duga bila ta linija. Progooglaj pa ces da vidis da su postojali operativni podaci da se na tom rejonu koncentrisu vece snage VRS i da dovlace artiljeriju, i to je sve javljeno komadni 1. korpusa, koja manje vise nista po tome nije ucinila. Ovo je bila velika i posezne akacija VRS, i zar ti mislis da su se jednom haman cijelom korpusu, potpomognutom jednica iz jos dva korpusa, mogla odpuprijeti jedna brigada. Iz Sarajeva niko nije slao pomoc, dok cetnici nisu bili dosli na Igaman, prije toga je padalo mjesec dana sve to, a niko manje vise da mrdne prstom. A postojala su samo dva pravca kojam su cetnici mogli doci na Bjelasnicu, jedan je bio uz Proskok, koji nije nikad ni pao, dok nisu dosli iza ledja, jer su se probili drugim pravcom, a to je pravac Brda – Rakitnica, ispod Treskavica, pravac koji ide preko Bijele Lijeske, tako da su dosli ovi na Proskoku sa njihove desne strane iza leđa.

    @cokula

    Izgleda da si i ti bio pripadnik “eltinih jednica” koji su obitavale na Igmanu dok je padao Rogoj, Grebak, Trnovo, Trebecaj, Dujmovici, Dejcici, Rakitnica, i zaustavljao izbjeglice na Igmanu.

    @svima

    Ja rekoh nisma bio gore, kao vojnik, bio sam kao dijete silom prilika, poslije rata sam isto obisao uzduz i poprijeko gore taj prostor, jednostavno volim planinu, nema gdje nisma bio sto biciklom, sto pjeske, i jasno je ko dan da je taj prostor na neki nacin izdat od strane 1. korpusa i one gore IKM grupe.

    Komentariši

  45. Nepoznato
    mar 14, 2012 @ 09:01:49

    Prolazniku:
    – nisam reagovao na tvoj post, smislen je i nepretenciozan, postavlja pitanja, a u pitanjima je pola odgovora.
    – za selo Lukavac znam, ali ga nisam pominjao zato što ono nema nikakav značaj za cijelu priču o borbama za Bjelašnicu. Mislim ni za naziv operacije VRS, ali to je još manje bitno.
    – potpuno si u pravu u pogledu situacije u Trnovu, jedna brdska brigada branila je više od dva puta dužu liniju nego što je bila linija odbrane Sarajeva. To se moglo nekako braniti do ljeta 1993. Tada je uslijedio napad brojnih i jakih snaga VRS iz više pravaca i sa postojećim snagama nisu se svi pravci mogli uspješno zatvoriti. Uz sve to, treba u ukupnoj priči sagledati širinu i intenzitet istovremenih borbi sa HVO. Za cijelu sliku treba dodati i stanje stvari u međunarodnim diplomatskim krugovima. To jeste malo previše za minder-strategiju, ali ne može bez toga. A moguće je, ima o tome knjiga i radova, ima i objavljenih dokumenata.
    – u načelu mi se sviđa tvoj pristup, jedino ne mislim da je dobro za onog koji hoće spoznati istinu o tim i drugim istorijskim zbivanjima, da prerano donosi zaključke o izdaji. Najčešće bude, da kada dobro razgrnemo prašinu, vidimo da smo često bili jednostavno slabiji, da nismo bili dovoljno hrabri ili dovoljno pametni. Naša generacija, generacija učesnika uglavnom nije sposobna suočiti se sa takvim nalazima, zato uglavnom pribjegava tim argumentima izdaje i zavjere. Nadam se, Prolazniče, da će već tvoja generacija biti otvorenija za istinu. Bitke se dobijaju i gube. Ne možeš, kad pobjediš, biti jak i hrabar, a kad izgubiš, samo izdan. Nije samo crno i bijelo, ima i sivo.

    Komentariši

  46. druga strana
    mar 14, 2012 @ 17:46:32

    Slušajte vi cokulaši i nepoznati:imena sela nikad nisam pamtio jer me to nije interesovalo.Sela,Turovi,Godinje.Dujmovići,Ledići,Umoljani…pa poslije Raketnica nisu bitni jer šta ona znače.Nisam mogao biti u jedno vrjema na dva mjesta.Što je džamija ostala i što ovaj nije poginuo zna samo dragi Bog.Prolazniče Ja gdje sam bio- bio otim vašim glupostima ne vrjedi raspravljati.Znaju vaši neki vojnici koi su zarobljeni,pa kasnije razmjenjeni kakav sam ja čovjek bio.U nas poslovica kaže “vezanog je lako pogubiti…”Mogu svakom u oči pogledati i Vama sa koim sam se pucao od 08.04.1992-21.11.1995 a i Svoim Srbima.Ime operacije Lukavac nije bitno.Šta je značila operacija “koverat” “Drina” i ostale da ne nabrajam.Baš ste smješni ……..Poslije svega lako se praviti “borac”.

    Komentariši

  47. Nepoznato
    mar 14, 2012 @ 20:32:24

    O, druga strano, i ja sam, ako si pročitao, rekao da nije važno po čemu je operacija dobila ime. Za to kako si postupao sa zarobljenima, niko te nije pitao. Ali ako je bilo kako kažeš, svaka ti čast. “Ja gdje sam bio-bio” od 13. jula do 2. avgusta 1993, na mjestu zvanom Proskok, otuda ste nam godinu dana kasnije vratili samo mrtva tijela. Ako je potrebno, da se relaksira učešće u priči, priznajem: bio sam najgori borac gore, ali imam pravo, kao i svi koji se javljaju u ovoj diskusiji, doprinijeti da se odvoji istina od laži i sam se okoristiti prilozima drugih istinoljubivih ljudi u tom smjeru. Ja sam poodavno ovdje, provjeri naprijed, kada se javljao čovjek pod nadimkom Proskok, to pozdravio, pa opet ponavljam: nema istine dok se ne obuhvate priče sa obje strane. To naravno, podrazumijeva istinske priče o događajima, a ne dijeljenje lekcija, s obje strane, od boraca i “boraca”.

    Komentariši

  48. prolaznik
    mar 15, 2012 @ 17:28:25

    @druga strana

    Operacija Drina je znacila proboj na Drinu,

    a koverat, operacije je bila pokusaj deblokade Sarajeva, odnosno otvoranje koverta. Za Dzamiju me zanimalo, jer ako si bio gore, ona sigurno znao zasto dzamija nije spaljena, jer je to jedini objekat koji niste spalili u ovoj operaciji, dakle itekako je specificno, i zanimljivo zbog cega. Vojnici nevazno, ali onako za obicno covjeka zanimljivo.

    @cokuli

    Izvini druze ali ne znam bili ti se nasmijao. Hajde pogledaj koliko je prije rata Opcina Trnovo imala stanovika, a koliku je povrsinu imala. Sto se tice civilnog focanskog stavnistva samo jedna diop se zadrzao na podrucju Trnovske opcine, ti se ocekivao za zene, starci, i djeca brane ogroman plato izmedju tri planine, Jahorine, Treskavice, i Bjelasnice, i pri tome cim je pocela operacija, sela su bila konstantno pod artiljerijskim napadima. Takodje i ta jednica, nisu tu bili svi focaci nego jedan dio. Kasnije je tu bio i dio Gorazdana, na celu sa rahmetli Zaimom Imamovicem, velikom legenodom, koji je poginuo u posljednim danima rata, kad su nasi bili na skoro okruzili Trnovo, i da je rat potrajao jos 10 dana, siguran sam da bi se sva teritorija koja je bila pala ‘93, bila vracenjena. I ti rece da se ova je ova focanksa-trovska brigada samo bjezala (kasnije se ova brigada zvala 1. Bosnjacka brigada), sto apsolutno nije istina, pogledaj samo gubitke u njihiovim redovima, pogledaj ko je stao pred tenkove. Oni su otisli tek posto je pala desna strana, odnoso vrh Bjelasnice, Siljak, Kocarin, a time su cetnici vrlo brzo dosli do Bijelih voda, to je onaj najveci prevoj na danasnjem putu Babin Do – Sabici, i time bukavlno dosli ima iza ledja, i skoro pa pali u okruzenje. Naravno citav jedan dan nisu ni znali, sta se desili sa ove njihove desne strane.

    P.S. Sta si radio na Igmanu, ustvari vjerovatno nisi ni bio na Igmanu nego na Bibin Dolu, a to je Bjelasnica, dok je padao ovaj isred teren?

    @nepoznato

    Nisam ja rekao da je to bila klasicna izdaja, ali sigurno je biolo odgovornosti među visokom cinovnicima ARBiH. To hocu reci da je bilo citava operacija trajala skoro mjesec dana. A da je tek u trecoj trecini operacije stigla kakva takva pomoc. Proskok je bilo ulazudno braniti recimo, ako pada Bijela Lijeska i Hojta. A jedina dva puta kojima su mogli proci tenkovi su bili Proskok, a drugi put je bio Brda (prevoj ispod Treskavice, nesto iznad sela Dujmovici) – Rakitnica, tu je postojao sumski put. I opet napominjem da je komanda korpusa imala operativne podatke op pripremi operacije, dovlacnju artiljerije i kretanju ljudstva, ali se nije reagovalo.

    Ti znas da je Trnovo palo 11. jula. A prve fromacije koje su krenule iz Sarajeva gore, su bile krajem mjeseca jula. Sta se radilo 20 dana. A kasnije je vise od dvije godine trebalo da se povrati 90 posto ovih teritorija,i mnogo ljudskih zivota izgubljenih ljudskih zivota u bespucima Treskavice.

    Komentariši

    • cokula
      mar 16, 2012 @ 00:57:21

      Po ovme ispade da su foča, trnovo i goražde imali samo starce, žene i djecu?
      Znam ja dobro da je to bio veliki prostor, ali je bilo dovoljno za napraviti jake linije,a ne rasuti se po dubini u grupicama, kao što je urađeno.Svojim ušima sam slušao u centru veze u hrasnici kada je padala foča i zovu da se pomogne,aa na pitanje šta je sa njihovom odbranom i kako su naoružani, odgovor je bio da su imali ne znam tačno, ali poveći broj pušaka i slično, ali da su svi “predase ženu, djecu i kravu, pa pobjegli u šumu. Poslije prvih akcija i oslobađana trnova, je zarobljeno mnogo oružja i artiljerije. Skoro sva tarobljena artiljerija je upućena prema foči i goraždu, ali nikada nije upotrebljena, jer ju je Šaja prodao četnicima, prema priči ljudi koji su tada bili tamo,a kasnije na igmanu u jedinicama??!!
      Ta fočanska brigada, iako je u suštini bilo veličine bataljona, je podnijela veliki teret i svaka im čast. Lično sam upoznao većinu jer sa sa njma bio na bjelašnici oko mjesec dana u njihovoj bazi. Veći broj izbjeglica sa tih prostora je zaista bježao, provaljivao u napuštene stanove i to ne u jedan da stanuju nego po nekoliko, pa onada sve stvari, naročito tehniku , prodavali drugima.Kada je stiglo mnogo izbjeglica i više nije bilo slobodnih stanova, isti ti što su zauzeli viđše stanova, uzimali su novac od izbjeglica da im ustupe te već opljačkane stanove.
      Na žalost, zbog toga bije loš glas i ostale.Bilo je situacija po formiranju te prve bošnjačke i mobilisana izbjeglica većinom iz Foče i kada su ih vozili u dva kamiona na Igman, do cilja na Igmanu skoro da niko nije ni ostao u kamionima jer su usput iskakali.
      što se tiče toga granatiranja tih sela, nije to baš tako, već su granagttirana tek kada je vojska bila blizu. Niko nije baš lud da troši granate i puca tamo gdje mu ne treba praviti pripremu za ulazak. uostalom, pa i linije su ,a i sva druga naselja konstantno granatirana, pa nisu napuštena!!??
      Svakako da nisu bili samo fočaci, već ih je bilo sa raznih strana u velikom broju,a niko se nije našao da se urganizuje i ppruži otpor.
      Imamović je jedan od rijetkih koji je nešto uradio, iako dosta kasnije, pa je postao rahmetli pod čudnim okolnostima!!!
      ne bi se vratilo sve za 10 dana, već možda za godinu. Najgore je to što ovaj rat nije dovršen sa agresorom ni sa našima profiterima i izdajicama.
      U ovome ratu smo svi izgubili, bez obzira na kojoj smo strani bili, dobro su prošli samo profiteri-podrumaši, koji su u toku rata formirali tzv. “civilnu vlast” a kasnije kupili komadante i dale ostali na vlasti,a borce rastjerali kao ovce….
      Ne može se smatrati bošnjačkom ili fočanskom brigadom period pada tih teritorija, jer nisu bili ni formirani kako treba.To su bile neke samostalne grupice koje su se povlačile i pomalo pružale otpor, a kada o sve tome pričaju, obavezno pokazuju gdje su sve pekli janjce. na moje pitanje, da li su se više borili ili pekli janjce, pošteno su priznali da su češće pekli janjce, jer ih je bilo mnogo po šumamo, pa se moglo…
      poznajme dobro sve te lokacije koje su nabrojane i sve su na lokaciji tzv Hojta. Bio sam u akcijama kada smo zauzeli Hojtu, odnosno prvo Javorak i onaj špic iznad bijele lijeske gdje je bila osmatrašnica, a kasnije lisičiju glavu , šiljlak i kočarin.
      Proskok je ostao poslije i zauzet je možda i mjesec dana kasnije.
      Pred akciju, oficiri umprofora su smatrali da smo ludi kada smo pošli na taj tern, naročito na lisičiju glavu i šiljak, jer su smatrali da se to može uzeti samo uz pomoć avijacije.Srećom, nisu bili upravu, pa smo ga zauzelei dosta lko čak nismo morali upotrijebiti ni svu tehniku koju smo pripremili.
      Prvi dio akcije je počeo našim upadom u noći kroz njihove linije niže sela Rakitnice i prodor direktno na vrh.osmatrašnicu i javorak,odnosno na suprotnu liniju sa leđa, tako da je u zoru bila ošta pometnja, tako da su nam njihovi oficiri prijetili da ćemo na vojni sud, ako se ne vratimo, misleći da smo njihova vojska i da se povlačimo.
      Nisam bio tada u babinom dolu i znam šta je bjelašnica a šta igman, jer sam i prije rata planinario na tim terenima,a kada su bila ta dejstva sam bio na više lokacija, prema potrebi , većinom na preddjelu Igmana. Bio sam na mnogo ratišta,naročito Igman, Bjelašnica , Nišićka visoravan itd, a kraj rata sam dočekao u bosnaskoj krupu u priprtemi za udar Na Doboj i prodor do banjaluke, ali politika…….
      To o farmacijama iz Sarajeva, nije baš tako, jer su izlazile neke jedinice, ali ne mnogo. Od tih jedinica nije se ni moglo na ovim terenima očekivati mnogo, zbog toga što su bili loše naoružani i slabe logistike,a ljudstvo je prvenstveno čisto gradsko koje se teško kreće i snalazi u planinama.Dolazilo je jedinica iz svih pravaca i bilo je ubrzo velika snaga, ali komadanti su stalno neštomudrovali, kao i sada ovi političari,a na štetu svih, naročito vojnika i civila koji su svakodnevno ginuli zbog njihobve neodlučnosti.
      To o odbrani Proskoka po padu bijele lijeske bi se još dalo govoriti,a tenkovi u planinama nisu imali baš neki veći efekat, jer su borbe vođene na način kao u naseljima, znači linije blizu jedne drugima, tako da je aljtiljerija nemoćna zbog mogućih ličnih gubitaka, osim manjih minobacača i protivoklopnih oruđa koja su tu najefikasnija. Dovoljna su dva tri bestrzajca i koja raketa da ni jedan tenk ne može prići ni kilometra blizu,a na otvorenom puti ni mnogo dalje,a imalo smo dobre opreme za to čak i one sisteme milan tzv strijele, koje su i stup odbranile.

      Komentariši

  49. Same
    mar 16, 2012 @ 09:07:03

    Ja koliko znam ljudstvo 1.Bošnjačke brigade je bilo sastavljeno od bivših pripadnika Kijevskog, Trnovskog i Delijaškog odreda i od prekomandovanih boraca iz Sarajevskih brigada…a ne od Fočaka. Fočaci su bili u 82.brdskoj, kasnije 182.lahkoj brigadi.
    Ovdje se mnogo nagađa i barata poluinformacijama, mahalskim pričama i tračevima da ne spominjemo simplifikaciju čitave jako komplikovane priče kakva je jedna operacija ovakvih razmjera.
    Već je neko spominjao velićinu branjenog prostora i fizičku nemogućnost da se ista brani sa bilo čim više od razvučene linije straža i slabo posjednutih položaja. Bile su potrebne barem još dvije brigade da bi se taj prostor makar pokrio kako treba a da ne pričamo o dubini branjene zone, drugoj liniji odbrane ili rezervnim položajima. Treba li uopšte spominjati činjenicu da za izbacivanje ljudstva (iz Sarajeva jer je to bio jedini mogući populacijski izvor) za takve dvije brigade, za njihovo formiranje, naoružavanje, opremanje, uvježbavanje, uvojničavanje itd. ARBiH u vremenu o kojem pričamo (prva polovina 1993) nije imala ama baš nikakvih predispozicija i mogućnosti, ni materijalno-tehničkih, ni organizacijskih, ni ljudskih a vala ni moralnih. Isto tako ovdje se o bitki priča kao o nekoj vremenskoj nepogodi kao da prekoputa niju stajala neprijateljska vojska nego nekakva lavina. Ne treba zaboraviti da zanemarujući naoružanje četnici iz 1993 nisu bili isti kao i četnici iz 1992 i da su se isti radi hiljadu raznih prednosti koje su imali na svojoj strani uvojničili i organizovali daleko brže nego ARBiH, što se i osjetilo na svim ofanzivnim akcijama koje su izvodili od početka 1993 na cijelom istočnom području BiH. Vođenje rata je koliko jedna vrsta umjetnosti toliko i nauka sa svojim zakonitostima, ali ovaj naučni dio mnogi ljudi radi nečega totalno zanemaruju i umjesto toga se bave teorijama zavjere i infantilnim uprošćavanjima.

    Komentariši

    • djuda-mali
      aug 01, 2012 @ 05:48:04

      Nisi u pravu mnogo Focaka je bilo u Bosnjackoj brigadi. Evo ti vas spot i samo na njemu su mustafa bostandzic focak, halim alibasic focak, Suljo Divovic focak, i mnogi drugi koje sam licno poznavao. Bio sam pripadnik IDV-a 182 viteske (focanske) i radili smo skupa neke operacije kao npr djokin toranj itd itd…http://www.youtube.com/watch?v=pOlctYo0SCQ

      Komentariši

  50. Nepoznato
    mar 16, 2012 @ 10:00:38

    Same: prvi post na koji nemam šta dodati, aferim!

    Cokula: ti si, brate, potanko raspredao strategiju i taktiku i komentarisao vijesti sa hanumama po Hrasnici, to se dobro prepoznaje, jer samo u takvom forumu možeš izvući besmislene zaključke kojima nas uporno častiš. Hajde što su ti se pomiješale godine i bitke, svako se lahko zbuni u količini informacija koje nude ženski forumi, nego mlatiš potpuno netačne stvari.
    Raspravljaš o odbrani Foče i Trnova, a jedini argument koji nudiš su vijesti koje si načuo sjedeći s Hamšom kraj radio stanice u Hrasnici. Zaista vjerodostojan izvor.
    Mlatiš kako je artiljerija zarobljena u Trnovu otišla prema Istočnoj Bosni i prodata četnicima. Ko ti reče, Hamša ili njena prija? Artiljerija zarobljena na Rogoju otišla je na Igman, od nje je formiran čuveni igmanski MAD, i čudi me kako od tolikog boravka na Igmanu nisi čuo za tu artiljeriju. Nisi čuo ni kad je pucala. O.K. znam, stalno si razgovarao sa izbjeglicama, a oni vole pričati uglas, pa nisi čuo. A ni Hamšine prije jetrva nije znala kud su tačno haubice sa Rogoja odvežene.
    O tome kako je VRS artiljerijski tretirala sela i gradove koje je zauzimala 92. i 93. ti očito ne znaš ništa. I ne trebaš da znaš, znaš kako je bilo u Hrasnici i to ti je dovoljno, pa pričaj nam o tome ako već imaš potrebu podijeliti iskustva, ne smaraj nas mahalskim pretpostavkama.
    I to lupetanje u beskorisnosti tenkova na Bjelašnici 93. i kako ih je lahko zaustaviti na cesti! Ti, čovječe, stvarno nemaš pojma. Za sva ta sredstva kojima se tenk može zaustaviti u pravu si, komšinica od jetrve Hamšine prije je dobro čula kad se o tome pričalo. Problem na Bjelašnici je bio u tome što je od svega toga odbrana Proskoka (tuda ide cesta, ali ti to znaš, planinario si) poslije nekoliko dana spala na 1 granatu za BST. Da, znamo da je bio jedan sistem MILAN, ali ste ga vi (pardon, vjerovatno ne ti, ti si razgovarao sa izbjeglicama, nego neki likovi iz Hrasnice) odmah vratili u Hrasnicu, i da su Mladićevi tenkovi krenuli niz Osmice, tu bi im i kraj bio.
    To kako su linije bile blizu pa nije moglo da se djeluje artiljerijom, jednostavno nije tačno. I odavno gluplju tvrdnju nisam čuo. Ako ne vjeruješ meni, pitaj još nekog ko je bio gore, ima još živih. Samo te jedno molim, nemoj pitati onu Mejru, zaovu od komšinice jetrve Hamšine prije. Čuo sam da voli trač, a sigurno znam da nije bila nikakav ratnik.

    Komentariši

    • cokula
      mar 16, 2012 @ 15:29:40

      Eh što bi bilo kada bi bilo, pa da sam bar sjedio u zapećku islušao priče , pa poslije pisao knjige sa dosta vremena da se lijepo sve uklopi i nakiti, pa onad kazati kako je to to , ma istorija.
      Nisam baš radio to što vi pišete, već se pošteno borio i to baš protiv tenkova, transportera i mngobrojnih bunkera, jer sam bio protivoklopnjak i gađao sa BDT-om i raketama. nie baš da nie bilo ni granata ni raketa, već su uvijek postojale rezerve za ne daj bože,a nije ih baš bilo previše da se moglo pucati kada kome naum padne kao miobacačke granate. zato su bili većinom precizni pogodci i sa malo granata dobar uspjeh.neka kaže druga strana kako je bio na linijama prema Ilidži, krupcu, nišićima itd. pa će biti jasnije.
      Od vas iz zapećka se bolje i ne može očekivati, već ovakvo lupetanje.

      Komentariši

  51. prolaznik
    mar 16, 2012 @ 23:35:21

    @cokula

    Evo reci cu ti za ovo artiljerijsko dejstovanje po civilima. U ovom operaciji je bilo i civilinih zrtava koje su poginule upravo pri granatiranju ovih sela. I tvoja prica da nije pruzan otpor, obidji malo mezarja na podrucju Opcine Trnovo, i pogledaj sehidske mezare, poginuli ‘93.

    @same, za 1. Bosnjacku,tacno ali je u njoj bilo i prilicno vojnika iz Istocne Bosne, mozes kao dokaz pogledati monografiju 1. Bosnjacke brigade. Sa ostalim tvojim bi se slozio, osim sa ovim dijelom kako Sarajevo nije moglo, niti imali odakle poslati jednu ili dvije brigade gore. Gore su vec bile neke brigade, koje je upravo poslalo Sarajevo, jer nije moglo sa njima na kraj izaci, i oni su bili prilicno dobro operemljeni, pa ko to njih opremi, i kao “nagradu” su im dali Igman i Bjelasnicu . Ako ovi vec nisu htjeli ratovati, trebalo im se to oruzje oduzeti. Ali dobro su oni znali da su na celu ovih jednica bili bivsi kriminalci, koji cim su vidjeli negdje sansu za kirminal i sverc, rat ih vise nije zanimao. I ono da ovi iz grada nisu poznavali teren, pa taj teren nisu poznavali ni ovi sto su napadali, to je bio teren gdje je Bosnjacko stanovistvno prije rata cinili 90 posto. Ostalo je na mjestu.

    @nepoznato

    Svaka cast za post, ja vec rekoh mu da pogleda kolika je povrsina Opcine Trnovo, a koliko je stanovnika imala, ali jok on, on samo po svome. Sad prica i o nekakvom narodu iz Gorazda, a ja samo pomenuh dio Gorzdana koji je ostao sa ove strane padom Rogoja. I samo dio Focanskog civilnog stanovnista je bilo ne teritoriji Opcine Trnovo, mozda nekih 20 posto, ili i manje.

    Komentariši

  52. Nepoznato
    apr 02, 2012 @ 15:38:47

    pravi borci ne prićaju više o rat mogu potvrditi markusove tvrdnje jer moj muž je tada išao u ispomoć pravo sa žući na igman 2 br brigada

    Komentariši

  53. Nepoznato
    apr 02, 2012 @ 16:07:36

    Hvala..”nepoznato”…pretpostavit cu ko si??.. ;) pozdrav!!

    Komentariši

  54. Nepoznato
    jun 06, 2012 @ 21:30:23

    Rahmet Šehidima Igmana i cijele Bosne i Selam onima koji su ga branili

    Komentariši

  55. Nepoznato
    jun 09, 2012 @ 16:10:53

    Cilj operacije LUKAVAC je bio KONJIC.Po izjavi đenerala Milovanovića Manojla.
    a ti Cokula se nemoj praviti pametniji nego jesi.Ako si zaista bio na Igmanu onda si bježo ispred mene i matereti ne tupi.

    Komentariši

  56. LJILJAN
    jun 27, 2012 @ 21:54:24

    za Nepoznato

    Ovako,odmah na pocetku bih naglasio da nisam bio vojni obaveznik jer mi je tada bilo 15 god ali uvijek sam bio srcem i dusom uz nase borce ABiH i cesto molim ALLAHA DZ.S za sve sehide kao i za prezivjele borce:Postujem misljenje svakog na forumu ali mi se Nepoznatovi komentari cine najautenticnijim i zato bih ga samo pitao da li je se ta izgubljena teritorija vratila i da li je se po tvom misljenju moglo ikada u ratu a posebno 95 GOD osloboditi Hadzici;Blazuj?Da li su Pidj i Grobar ucestvovali u odbrani Igmana?Da li je po tvom misljenju vise nase ili njihove vojske izginulo?Selam i pozdrav

    Komentariši

  57. Nepoznato
    jun 28, 2012 @ 08:47:48

    Ovdje se nekoliko ljudi nije potpisivalo, pa su im komentari registrovani kao “Nepoznato”. Mojih je najviše, pa si vjerovatno mislio na mene i hvala ti.Veći dio teritorije izgubljene tokom ljeta 1993. Armija RBiH je svojim oslobodilačkim akcijama do oktobra 1995. uspjela vratiti, ali ne sve. Jedan dio oslobođenog prostora je nakon Dejtona pripao RS. Po mom mišljenju, jednostavno rečeno, 1995. smo mogli osloboditi navedena mjesta i sve oko Sarajeva. Kako smo mogli i zašto nismo, to je jako složeno pitanje za objašnjavati. Piđ i Grobar su heroji 9. brdske, ne znam konkretno ali su sigurno sa svojim jedinicama bili u borbenom rasporedu brigade tokom ove ofanzive. Gubici su na obje strane bili veliki.

    Komentariši

  58. LJILJAN
    jun 28, 2012 @ 13:50:09

    Veliko hvala na odg za Nepoznato i vjeruj da bi se volio upoznati sa vama jer sam veliki patriota i nostalgicar.U subotu 30.06-2012 dolazim u Bosnu ABD i ako bi nasli vremena da se nadjemo ewent u Hadjicima,da mi malo vise detaljisete o svim tim desavanjima a meni bi bila velika cast da pa barem jednim ruckom na ribnjaku u Zunovnici pokazem da itekako ima onih koji cijene svaki minut dat od svakog borca za odbranu nase jedine BIH.

    Komentariši

  59. LJILJAN
    jun 28, 2012 @ 20:24:06

    Za Nepoznato ok u svakom slucaju veliko ti hvala za sve sto si uradio za nasu BIH!!!!!

    Komentariši

  60. Safet
    jul 29, 2012 @ 12:55:22

    Pozdrav domovini!
    Samo da ispravim pogresno naveden podatak da je 7.Muslimanska brdska brigada imala puno poginulih boraca, to nije tacno. Jedan borac je preselio iz sastava nase brigade, tacnije bili smo angazovani u formaciji jedne jace cete. To mogu tvrditi jer sam licno komandovao i vodio tu formaciju u tim dejstvima i na tom prostoru. O pitanju angazovanja sastava 7.Mbbr mogu govoriti i dijelom o angazovanju 17. Krajiske jer mi je u tom vremenu i na tom prostoru bio lijevi susjed i uvedeni su u borbi isti dan kad i mi. Hvala i lijep pozdrav

    Komentariši

  61. djuda-mali
    aug 01, 2012 @ 02:27:41

    Ja koliko mogu procitati ovdje svi su vise doprinjeli odbrani igmana nego mi Focaci. Molim Allaha da upise nasih 46 poginulih u sehide a dzevada haljalica komandanta focanskog bataljona kao prvaka medju njima. Molim Allaha i da pogleda i oprosti grijehe i upise u dobra djela nasim borcima kojih je bilo 256 ranjenih u sirem rejonu proskoka, Amin molim ALLAHA swt da podari Osmanu Djuderiji lijepo zdravlje sto unisti onaj tenjk s Bestrzajcem i to s ramena. Amin

    Komentariši

  62. djuda-mali
    aug 01, 2012 @ 02:49:22

    Jos samo da dodam, Da je u odbrani Igmana komandovao i ucestvovao i Zaim imamovic rahmetli. I da je i Enver Sehovic rahmetli Focak i mnogi pripadnici po sarajevskim brigadama. Pogotovo 1 motorizovana, 2 viteska, 4 motorizovana, bosnjacka, 9 brdska, itd itd. A i kod Zuke naj vise je bilo focaka i gacana. Da ne spominjemo one u gorazdu i u tim jedinicama dole.

    Komentariši

  63. djuda-mali
    aug 01, 2012 @ 03:01:36

    Sto se tice ove bitke imena i prezimena poginulih i ranjenih govore sve. Valjda zato je i odredjeno da na sehidskim nisanima ne pise mjesto rodjenja poginulog ? Da bi se lakse manipilisalo i da bi se nagrade i pobjede pripisivale onima koji su to naj manje zasluzili.

    Komentariši

  64. djuda-mali
    aug 01, 2012 @ 04:47:34

    Focanski Gazije i InsAllah šehidi sa Šiljka, Hojte i Proskoka
    U julu 1993. godine gazije fočanske brigade vodile su teške borbe za odbranu Bjelašnice, Igmana prilaza Sarajevu. Samo u periodu od 10. do 31. jula 1993. godine u širem rejonu Proskoka živote je dalo 46 boraca ove brigade, a 256 je ranjeno.

    Preselili su:

    Alić (Ramiz) Murat
    Andelija (Adil) Dževad
    Andelija (Ahmet) Mujo
    Baručija (Murat) Muhamed
    Begović (Džafer) Safet
    Begović (Ismet) Adil
    Beširević (Bešir) Ševko
    Čankušić (Derviš) Adnan
    Čolpa (Sulejman) Amil
    Čorbo (Ibro) Zijo
    Čorbo (Rašid) Remzija
    Čusto (Junuz) Hasib
    Delija (Esad) Junuz
    Divović (Mešan) Muhamed
    Durgut (Alija) Samir
    Durgut (Salko) Salem
    Đuderija (Mušan) Mujo
    Granov (Edhem) Mirsad
    Gagula (Muradif) Mehemed
    Hanjalić (Ahmet) Zijad
    Hanjalić (Ismet) Midhat
    Hanjalić (Zulfo) Dževad
    Hodžić (Edhem) Šaban
    Hrbinić (Smajo) Husejin
    Karović (Muharem) Uzeir
    Kljuno (Šaban) Ismet
    Kokić (Suljo) Samir
    Konak (Edhem) Avdo
    Konak (Latif) Kosigin
    Konaković (Imšir) Sead
    Korjenić (Halim) Munib
    Kruščica (Sulejman) Salko
    Ljubinac (Mašo) Irfan
    Memić (Hajro) Meho
    Muslim (Nazif) Azim
    Muslim (Rasim) Rifet
    Nikšić (Adil) Zijad
    Oruč (Smajo) Šaban
    Rahman (Atif) Ramo
    Rahman (Mustafa) Medin
    Šabanović (Murat) Enver
    Suljević (Haso) Jasmin
    Šalaka (Mujo) Ramiz
    Šahović (Hilmo) Edin
    Šorlija (Šaćir) Ismet
    Zametica (Alija) Hasan

    Komentariši

  65. djuda-mali
    aug 01, 2012 @ 05:12:54

    I tu nisu ubrojani Focaci koji su bili pripadnici drugih jedinica, samo 182 viteska (1 focanska) Niti su ubrojani oni koji su izginuli u grcevitoj borbi na rogoju prije i tokom pada trnova i grebka. U borbama koje su danima trajale a nikakva ispomoc nije dolazila. Dok su pokusavali da zaustave neprijatelja prije proskoka siljka i hojte. Borbe su pocele krajem juna. Svi pisete o avgustu i borbama, pa ko se onda odupirao i ginuo cijeli mjesec JULI ? FOCACI I TRNOVLJACI. Naravno u odbrani igmana i bjelasnice su ucestvovale i druge jedinice i imale su i one svoje gubitke i dale ogroman doprinos. Medjutim kad mi pojedini podju pisat pobjegli focaci a oni eto dosli iz nekolike brigade po ceta il vod i sve to oni fino zaustavise. Zaboravljaju koliko je i neprijatelj krvi prolio za mjesec dana okrsaja iz dana u dan. Itd itd

    Komentariši

  66. zmija
    aug 02, 2012 @ 20:52:36

    Jasam bio sa suprotne strane vasa najaca formacija koja nam je stvarala probleme jeste focanska jedinica ja im skidam kapu ali smo mi vise manevrisali pa niste mogli svagdje zacepiti nasim prodorom preko ljute sve vam je bilo izgubljeno politika je presudila radovan je licno zvo mladica na bjelasnicu dase zaustavi a nas cilj je bio tarcin i pazaric hvala…

    Komentariši

  67. momo
    sep 08, 2012 @ 14:58:12

    nisam sve procitao,drugi put cu.monogo toga je ovdje istinito a mnogo toga su notorne lazi.Bio sam na Igmanu 93-e,pripadnik vojne policije gradiske brigade VRS.glavninu napada na proskok je izvodila nasa brigada,imali smo desetak poginulih na tom dijelu najvise zahvaljujuci neiskustvu,nepoznavanju terena i dosta losem komandovanju oficira.to da se islo u esalonima i frontalnoa da je iza esalona isla jedinica u crnim uniformama koja nije dala nazad je vise nego laz.besmislica,to da su bili placenici,rumuni i jedinice iz jugoslavije jos jedna besmislica.koliko se sjecam bilo je jeidnaica iz Foce,Zvornika,Gackog,Nevesinja,ilidzanci i nesto Garde sa Romanije.Bilo je na suprotnoj strani veoma,veoma hrabrih vojnika i svaka im cast,posebno onima na proskoku i na malom polju.tenk koji je unisten je iz sastava zvornicke brigade a u smrt ih je poslao komandant gradiske brigade Bosko Gvozden(inace bivsi oficir jna,predao kasarnu u zagrebu),komandovao iz duboke pozadine dok je Mladic bio kilometrima ispred njega.Nasa artiljerija je veoma malo djelovala a imali su i iz cega i dovoljno municije,.Kada smo usli u olimpijsko naselje niko nije stao pred nas do malog polja.jos se sjecam hotela mraziste i 16 svjeze iskopanih grobova,nisam mogao vjerovati da vecina poginulih nije bila starija od 17 godina.znam da sam vidio i poginule gorazdance na proskoku,njih cetvorica,jedan se prezivao Custo a mislim da je ime bilo Hamdija.Kod hotela Mraziste sam vidio zarobljenog vojnika bih zvao se Mujo Cota i bio je rodom iz Kijeva,cuo sam istog dana da ga je neko od vojnika ubio.Koliko se sjecam zakopan je iza depadansa hotela Mraziste.Cinjenica je da nam je dopizdilo mjesec i vise dana jurcanja po tim planinama ali cinjenica je da taj dio nije odbranjen nego sacuvan vjerovatno kao i Bihac i slicna mjeste-parama i dogovorom.pozdrav za ratne drugove i sa jedne i druge strane

    Komentariši

  68. Haski
    sep 20, 2012 @ 01:52:33

    Ovdje ima svega i svacega

    Komentariši

  69. Haski
    sep 20, 2012 @ 03:29:16

    Selam za Maloga Dzudu u potpunosti se slazem sa tvojim misljenjem da je Proskok branila Focanska Brigada Armije BiH i da su se drzali do zadnje minute ,jer sam i ucesnik odbrane ovih djelova Igmana i Bjelasnice Juli 1993 , a ujedno sve cestitke idu za Bataljon Sutjeska koji su se srcano borili i branili rame uz rame sa ostalim saborcima u rejonu Hojte gdje je cetnicima nanesen veliki ljudski gubitak,
    Samo jos da dodam kao sto je naveo jednu istinu Mali Dzuda ,jedan jedini tenk koji je unisten jeste onaj na Proskoku ,gdje ga je spicio pribadnik Focanske brigade sa bestrzajnim topom i to sa ramena iz daljine sa samo 100 metara u tu mu je bio kraj svih krajeva,taj isti zapljeni tenk stoji trenutno na Grkarici u krugu
    Policijskog objekta za obuku Policijaca, a jos nesto zahvalio bi se svojim svim ratnim drugovima iz svih Brigada koji su doprinijeli koliko toliko u odbrani Igmana,

    Za Bobana i Zmiju odgovor mislim da ste dobili pravo po nosu ovih borbenih dana jula 1993 a ujedno i 1994 u oslabodzanju istih prostora od strane Armije BiH gdje sam isto bio ucesnik pravca napada i to ulazak kroz selo Lukavac – Hojta , na Hojti ste
    dobili po labrnji za samo 15 minuta ,sljedeci dan je napdnut Javorak iznad sela Lukavac gdje sam isti uzeo sa svojim saborcima i tu sam stao ukopao se sa Mitraljezom M-53 (Garonja) i drzao pravac prema Siljku i Babinom dolu ,Siljak je pao isti dan gdje su nasi borci puzajuci dosli do rovova i unistili bombama cetnicke bunkere , gdje nanesen jedan veliki gubitak isto za neprijatelja ,poslije par sati ,moj pravac je bio pravac Siljak i to zapadni dio ciscenje terena Babin Do i pravac Proskok.
    O ovim ratnim Borbama na Igmanu mozemo pisati danima ali samo mogu navesti cinjenicno da su Focanska Brigada najvise doprinijela u odbrani Igmana i najvise je poginulo vojnika iz Foce u svim brigadama gdje su se nalazili , samo na Golom Brdu su nam poginuli nasi dobri drugovi i saborci Dzuderija i Selimovic Mustafa koji su bili pripadnici Odreda “Zulfikar” Jedinice za Posebne Namjene Staba Vrhovne Comande i mongi drugi neka im je vjecni Rahmet i da im dragi Allah da lijepi dzenet. Samo u jedinci Zulfikar sa opstine Foca zivot za BiH su dali 12 pripadnika ove jedinice a mnogi ranjeni i ostali neki dozivotni trajni invalidi.

    I jos nesto za Malog Dzudu poselami mi Maki-a (Semsa) kad ga vidis i pitaj ga kako mu stoji ono lovacko maskirno odjelo sto je dobijo od mene ovog ljeta i ona lovacka kabanica ,sjetice se on ko sam .Selam !!!
    Attn: Onda smo lako sa cetnicima a u buduce cemo jos lakse jer znamo kako cemo!!!!

    Komentariši

  70. nije bitno
    okt 19, 2012 @ 18:05:47

    Pa dobro Haski kako to dobili po nosu a stigli do skakaonica i Tresnjevog brda.Po neka uspjesna odbrana i to ti je sve .Pa ljudi su nas postepeno mljeli igurali na povlacenje .Po nosu smo mi dobili svi jarane moj najbolji nam izginuli a mi zaboravljeni…
    Pozzz za Sukija

    Komentariši

  71. druga strana
    nov 21, 2012 @ 14:49:49

    Đuda-mali:pitanje za tebe možda si bio 1995 na reonu Treskavice pa me interesuje jedna informacija ili bilo koga ko je učestvovao u toj akciji.Iznad Gvozna polja se zove reon “bukova i kobilja glava” i tu je ostalo šest boraca VRS.Sve ste njih ubili i isporučili ali jednog niste.Ako znate što o njemu bio bih vam zahvalan za svaku informaciju.

    Komentariši

  72. JESEN 94
    nov 22, 2012 @ 02:17:36

    Kad tako znate fino pisati,imate li saznanja ko je na Proskoku zarobio četnika po imenu Boroš Geza,po tom vašem pisanju nigdje nije bilo jedinica sa Igmana osim Zukinih,a gore navedenog su svi svojatali i zarobili od Zuke,Fikre ali činjenica je da su to odradili momci iz interventnog voda 8 mtb.(pojedinci je nazivaju rasprskavajućom) na što niko nema pravo!!!

    Komentariši

  73. veverica...
    jan 19, 2013 @ 12:52:59

    Moj haski dobro pricas a dobro si bjezo pola vas uteklo prema igmanu a pola prema konjicu sto ostaviste onog mitraljesca ispod bjelasnice u rejonu brda sa 84i optikom moj jarane zahvali ali i svjeckoj zajednici i taj tenk sto se dicite naivno vam uso covek na licu mjesta unapredjen u potpukovnika paga malo pnijelo imo bi 10 dana pricati o vasoj bjezani

    Komentariši

  74. Nepoznato
    jan 25, 2013 @ 14:31:34

    Igman 1993 je najveća sramota Alijinog i Rasimovog geberalštaba.Ti “Genijalci” su tako dobro postavili odbranu da bi im pozavidio i general Romel.
    Bio sam gore cijeli rat na tom području u devetoj brdskoj i vidio šta se dešava i kad niz Lokve silazi kolona od hiljadu ljudi u bježaniji.Poslije su došli krajišnici i muslimanska malko se popucali s četnicima pa Alija potpiso primirje.A kako neće i pasti kad se preko nejga prošvercovalo na hektolitre rakije,brašna po petsto maraka po kilogramu itd.

    Komentariši

  75. VP
    feb 19, 2013 @ 20:09:01

    Izlazimo iz Sarajeva 1/8/93.
    Hrasinca , kasno je, ponoc .

    Puno vojske, sa raznim oznakama, I bez naouruzanja. Naredjenje od komadanta glasi , :”svi koji su pobjegli privodite I vracajte nazad “.
    Bukvalno , privodimo sve moguce , puska u ruke I pravac Igman.
    Hrasnicki stan, velika koncentracija vojske ARBiH. 101bb, 5mtb,10bb,9mtb,VP101bb,4mtb,2sb,dijelovi focanske(ili Ono sto je ostalo od nje )dijelovi trnovske (ili Ono sto je ostalo od nje). Negdje prema malom polju, tako sam cuo dio 7muslm. i dio 17 krajiske. Odlomci iz mog ratnog dnevnika, bice jos uskoro, pa sami procjenite . Hvala!!.

    Komentariši

    • OBIČNI VOJNIK 8.MBR I 181.BOŠNJAČKE BRIGADE
      feb 24, 2013 @ 15:39:53

      OBIČNI VOJNIK 8.MBR I 181.BOŠNJAČKE BRIGADE, POGLED IZ MOG UGLA

      Istine radi, ovdje ima istinitih i malo pretjeranih komentara,.
      Bio sam akter tih ratnih dohađaja kao pripadnik 8.MTBR i moja jedinica je pokrivala rejon Presjenica (donja, gornja,) Grkarica, Sraište Jasenske osmice do krupačkih stijena.
      U junu 93 je počela ofanziva na Rogoj i jedana četa naše jedinice je upućena u taj rejon, kao ispomoć Fočanskoj i Trnovljacima( pod komandom Taše) i padom rogoja, došlo je do okršaja na Proskoku, gdje su se vodile borebe prasa u prsa i da se nije znalo ni ko pije a ni ko plaća, bilo je gubitaka na obe strane.
      Ali je najzanimljivije da niko nespominje artiljeriju sa Igmana, odnosno MAD 8.MTBR, jer je ta jedinica dosta posla uradila i suprotnoj strani nanijela velike gubitke po najviše u rejonu Praškog polja , Presjenice itd, gdje uništeno nekoliko oklopnih vozila, a koja su četnici izvukli(četnici su tada preko svojih medija govorili da na Igmanu ima 10.000 mudžahedina, a brigada je brojala ukupno 850 vojnika , pješadija, artiljerija, logistika, izviđači itd). Krajem juna u bitci na Proskoku je poginulo veliki broj mojih saboraca (neka im je vječni rahmet) , kad četnici nisu uspijeli da probiju liniju odbrane, onda su prebacili težište iz pravca Kalinovika u rejonu Jabuke i tu su mnogi borci poginuli, aali nisu uspjeli sačuvati položaje , jer nisu dobili ispomoć i tako su četnici dobili vjetar u leđa i tako dođu sa južne strane Bjelašnice, u reonu sela Tušila, Rakitnica,Šabići,Lukavac I Umoljani, pa za par dana uzmu i Hojtu Šiljak i na kraju vrh Bjelašnice, bez većeg otpora sa naše strane i nije tačno da izvršen helikopterski desant, već je napušten po naređenju nekoga, odnosno pao je bez ispaljenog metka (vrh je čuvao MUP Trnovo kolko ja znam, u zadnjem trenutku ih je zamjenila jedinica iz grada, kako sam kasnije saznao da su bili kosovci). Krajem jula i početkom avgusta, dobili smo naređenje da sa Straišta prebacimo ka vrhu Bjelašnice, te iz pravca Velikog polja popenjemo se na Vlahinju (velika i mala vrata Vlahinje) i tu uspostavljamo liniju odbrane sa pazarićanima 109. br i oko 10 dana vodimo borbe sa četnicima koji su bili na releju i na vojnom objektu na vrhu Bjelašnice gdje im nanosimo velike gubitke ( i mi smo imali gubitaka).
      Važno je napomenuti da je moja jedinica sa tako malo boraca, dala puno za odbranu grada i Igmna i Bjelašnice, te tako dobili naziv rasprskavajuća, mora biti rasprskavajuća kad je brigada desetkovana. Poslije je je brigada prestala da postoji i moji saborci su otišli. jedn dio u 181. Bošnjačku, jedan dio u 4.MTBR i jedan dio i MAD u 4. Korpus.
      Nakon te prekompozicije moja jedinica je 181.Bošnjačka, odnosno 1. Jurišni manevarski bataljon.
      Opće je poznato što je tabrigada bila sa diverzanskim vodom, od Igmana, Bjelašnice, Treskavice, Trnova, pa kasnije i Bihaćko ratište.

      SRDAČAN POZDRAV I SELLAM SVIM BRANITELJIMA ARBIH

      Komentariši

      • Nepoznato
        feb 26, 2013 @ 20:32:47

        Svaka čast na komentaru,tri puta sam ga zaredom pročitao i imam samo jednu malu ispravku,na Rogoj nije bila poslana četa,nego interventni vod Tašini vukovi,zadnji smo se povukli sa Rogoja,jedan od komandanata iz Trnova je tražio od nas da izvučemo kamion sa municijom i golfa koji su bili parkirani tik ispred , Rogoja koji su već bili zauzeli četnici,vidjevši da nas dvojica to ne možemo uraditi vratili smo se potokom prema Trnovu gdje smo naišli na mrtvog komandira pokušali smo da ga izvučemo ali bez uspjeha ( nažalost).
        Ovo je samo mali dio dešavanja sa borcima 8.mtbr kojoj su pojedinci dodijelili taj neslavni ” rasprskavajući” epitet

  76. šiša
    feb 23, 2013 @ 21:16:33

    samo da pitam te tz junake,,koja jedinica nije bila u rasulu posle pomjeranja sa formirane linije,,i kao drugo tko spominje focansku,,za njene borbe na proskoku,,da se prvo razumemo ko je upoznat s cinjenicom koji je bataljon bio na proskoku,,da znate bio je focanski ili tz miljevski jabucki tjentiste i momci sa kremenca

    Komentariši

  77. BATALJON BJELAŠNICA
    feb 23, 2013 @ 23:34:22

    Pozdrav svima
    KAO PRVO RAZOČARAN SAM KOLIKO U OVOM ČLANKU IMA NETAČNIH NAVODA! Tako da ne želim da čitam dalje. Karta koja je prikazana je apsurd, jedinice koje su vodile glane bitke nisu ucrtane kao i što su odbrambeni položaji jedinica netačni. Autor nije razgovarao sa učesnicima ovih događaja a kamoli da je prisustvovao njima. Svi koji ste komentarisali članak i svi pričate priču iz svog ugla. Ja sam jedan od učesnika od Jasenskih osmica, Presjenice i Straišta pa sve do Umoljana i Lukomira gdje sam ranjen. Pripadnik sam 8.mbr. Želim da se osvrnem na učešće Fočanske i “moje” brigade koju oni koji iskrivljuju činjenice nazivaju “rasprskavajuća”. Nesporan je doprinos jedinica koje su pristigle u pomoć u borbama oko Malog polja i Trešnjeva brda. Svi bi zakasnili da Rogoj nije branjen 12 dana, a branile su ga jedinice iz Trnova i interventni vod iz 8.mtbr koji je bio desetkovan u toj bitci. Momci iz ovog voda su zajedno sa Jelečacima bili na protivoklopu i sprečavali tenk da izađe na Rogoj. Rogoj je pao nakon ranjavanja ovih momaka (Fahro, Herc, Mrkva i drugi). Poginuo je i komandir interventnog voda (rahmetli Turković). Jedan vod iz Hrasnice je krenuo prema Rogoju ali su zakasnili pa smo ih mi proveli kroz Presjenici da nebi bili odsječeni.
    Sljedeća velika bitka odigrala se na Proskoku. Svi oni koji su učestvovali u njoj znaju da je to bila bitka svih bitaka. Glavne borbe su vodile jedinice Fočanske brigade (za koju kažete da su pobjegli), jedinice 8.mbr te manje formacije drugijh jedinica koje neću nabrajati iz razloga da ne bih koga zaboravio. Ofanziva na Igman je ovdje bila zaustavljana pa je Mladić glavni pravac napada prebacio sa druge strane Treskavice gdje je otpor bio mnogo slabiji. Na Proskoku i oko njega je uništeno oko 7 oklopnih vozila i tenkova te su VRS nanijeti ogromni gubitci.
    Dijelovi “moje” brigade su čak bili na ispomoći na novom pravcu napada VRS, stigavši u Sinanoviće kada je bilo već kasno. Tu smo uz K-danta 6. korpusa sreli vod VP 43. br. te vod 2. samostalnog bataljona kojeg je autor teksta ucrtao i na kartu (a nema fočaka). Do Umoljana smo se povukli bez borbe. Tada je već vladalo rasulo. Tih dana je pao i vrh Bjelašnice ali ne helikopterskim desantom. Svi ovi događaji su omogućili da jedinice iz Srednje bosn stignu na vrijeme i nesporno odigraju značajnu ulogu. Tvrdim da nije bilo jakih snaga koje su se povukle sa Grepka Igman bi pao. Ranjen sam kod Umoljana pa neću dalje.

    Komentariši

    • OBIČNI VOJNIK 8.MBR I 181.BOŠNJAČKE BRIGADE
      feb 27, 2013 @ 12:14:32

      NEPOZNATOM @ I BATATALJON BJELAŠNICA

      Nemoj te mi zamjeriti, na nekim netačnim sitnim detaljima, jer i ja sam ostario, pa se nemogu baš ni sjetiti svih detalja, ali sa htio da ukažem i iznesem barem jedan dio istine, a koju sam ja doživio i preživio… Halalite saborci !!!!

      SELLAM SVIM DOBRONAMJERNIM I DOBRIM LJUDIMA I SVOJIM SABORCIMA

      Komentariši

  78. BATALJON BJELAŠNICA
    feb 24, 2013 @ 20:57:08

    OBIČNI VOJNIK 8.MBR I 181.BOŠNJAČKE BRIGADE, je napisao tačne podatke ali ga dopunjavam u jednom, a to je da je nakon raspada 8.mtbr pored navedin jedinica nastao i “4.samostalni bataljon bjelašnica” koji je bio nasljednik pješadiskog bataljona pomenute brigade. Mnogi neznaju da je 8.mtbr imala samo jedan pješadiski bataljon i MAD. Pješadiski bataljon je bio sastavljen od boraca većim dijelom iz Bjelašničkih sela te Hadžića, Trnova, Sarajeva, Foče, Višegrada pa čak je bilo i Kraišnika. Neka mi oproste ako sam nekoga preskočio. Ovi borci su učestvovali u svim bitkama od Rogoja preko proskoka, Straišta do Sinanovića, Umoljana, Lukomira, te platpa Bjelašnice i pokušaja vraćanja Golog brda. 8.mtbr je pretrpjela mnogo gubitaka a i širina ratišta je dovelo da se njeni borsi raziđu na više strana. Ove činjenice su dovele do toga da je brigada dobila epitet “rasprskavajuća”. 4.samostalni bataljon bjelašnica je svoj put nastavio dalje u 4.korpusu i učestvovao u mnogim bitkama na Treskavici, Bjelašnici, Visočici, Bjelimićima i Glavatičevu. U sastav 4.SBB su ušli borci iz Lukomira , Čuhovića , Džepa i Vrdolja koji su dali neizmjeran doprinos u svim bitkama.
    Trenutno Opština Trnovo ne želi da podupre obilježavanje postojanja ovog bataljona ijako je veliki broj pripadnika porijeklom sa ovih prostora.

    Komentariši

    • Paja Patak
      feb 24, 2013 @ 23:22:27

      ….Na zalost imali smo u toku rata suvise “samostalnih” ceta, bataljona, odreda i svih drugih jedinica…. 92-ge, jos nekako razumijem, ali 93-ce i poslije ne opravdavam, a posebno kad slusam o Focanskim pa Gorazdanskim, pa Trnovskim, i ostalim odredima koji su nastajali spominjali se i nestajali…a imali su mjesece i mjesece vremena da prostor koji su kontrolirali da jos bolje ovladaju njime i naprave preduslove za daljne oslobadjanje terirorije gdje smatraju da je najbolje…!! I ja sam obican vojnik koji je iz SA prvi put izasao upravo krajem jula na taj Igman, i od svih tih jedinica o kojima se pricalo nisam vidio skoro nista, jedino sto znam da je u moju jedinicu u SA doslo preko Grebka 10 ljudi iz Gorazda i jos toliko iz tih raznoraznih rasturenih jedinica Konjic, Jablanica itd. itd., i kad je trebalo na Igman ni jedan od njih nije bio sa mnom…toliko o tome ..cast hrabrim borcima i pojedincima, i sreca nasa da je sve to zavrsilo tada tako kako je, inace mislim da nas nebi bilo na mapi…valjda su oni svi mislili da je bolje u SA, (danas im jeste bolje)….a mi iz SA pravo na Igman, Nisicku i Treskavicu…nikad mi nije bilo jasno zbog cega….isto kada smo brojno stanje 12 divizija pa moze se. Pozdrav svima.

      2013/2/24 Kiraethana

      > ** > BATALJON BJELANICA commented: “OBINI VOJNIK 8.MBR I 181.BONJAKE > BRIGADE, je napisao tane podatke ali ga dopunjavam u jednom, a to je da je > nakon raspada 8.mtbr pored navedin jedinica nastao i “4.samostalni bataljon > bjelanica” koji je bio nasljednik pjeadiskog bataljona pome” >

      Komentariši

  79. gujan
    feb 28, 2013 @ 21:27:23

    ja sto je papcima zao sto nisu poginuli,jebo vas i focak,i trnovljak a i mi gujani, sto niste pobjegli manje bi znali heheh, ja prosetao do njemacke i bolio me kurac ko ce sta oslobadjati vratio se dobio vojnu knjizicu,a potom bogami i dobar posao,a vi sutra abd pravac na igman pa okolcajte sto ste oslobodili i svoje rovove pretvorite u trzne centre,a onaj ALIJIN cetnik BAKIR ce vam postaviti suprugu za sefa.

    Komentariši

    • jesen94
      mar 04, 2013 @ 19:25:33

      Jako si jadan,ti i tvoje razmišljanje,da nije bilo nas i ti bi bio u 3 p.m.,ko što si i sada,bijedo ljudska,ništa ti nije sveto.

      Komentariši

      • Nepoznato
        mar 04, 2013 @ 20:30:04

        Odvadi malo jarane, pa da smo tada imali takvo naoružanje ne bi se vi zaustavili ni u beogradu. Još i M16!!?? Mora da su bili amerikanci??!!

  80. VEVERICA
    mar 04, 2013 @ 18:04:01

    Nije bilo desanta na vrh izasli smo pjesice mali otpor smo imali na repetitoru tusmo zarobili trocjevac na tamicu a na vojnom objektu ste ostavili kineski PKT mitraljez na postolju znaci bila je zurna bjezanija bio sam gore 9 dana niko nije ni pokuso danas napadne sem neke jedinice koja jepokusala da se popne uz serpentine njih smo poderali neki dobar borac mije ostavio M16 sam zarobio ako nije ovako neka me neko opovrgne…

    Komentariši

    • OBIČNI VOJNIK 8.MBR I 181.BOŠNJAČKE BRIGADE
      mar 07, 2013 @ 09:16:23

      Možeš li reći veverice i da li imaš podatke: , koliko ste imali poginulih kada ste krenuli iz pravca Karamustafinih čaira sa konjima, kada ste pokušali ući iz pravca Vlahinje (velika i mala vrata vlahinje, prema jezeru i Sitniku)?. Prvih dana avgusta 1993 g. kada ste zauzeli relej i vojni objekat bez ispaljenog metka, moja jedinica i jedan dio 9. BBR iz Hadžića, su zaposjeli Vrh Velike Vlahinje (mala vraata i velika vrata Vlahinje) , Međeđu glavu itd ( tih dana je bila nezapamćena krupa na tom području)., i tih dana vodili borbe i da smo imalo bili kocentrisani mogli mo vam oboriti vojni helikopter u rejonu Međeđa glava, al na njegovu sreću za dlaku je uspio da pobjegne. Ako imaš podatke odgovori

      Komentariši

  81. BATALJON BJELAŠNICA
    mar 04, 2013 @ 23:07:15

    Sve je tako do tih srpentina. Pokusali su se popeti ali sa ladom nivom što niste nikako očekivali a u nju je moglo stati 4 ili pet ljudi. Tada vam je poginuo jedan zastavnik i neznam ko još. pogođen je iz pištolja a i naš je jedan momak poginuo.

    Komentariši

  82. VEVERICA...
    mar 05, 2013 @ 15:35:13

    Taj je prezivio sto ste ga upucali u dajcu nije bio iz moje jedinice neki prasinar pjesadinac oni su bili tamo na vojnom objektu a istina da se nismo nadali poslije smo saznali dase povuko neki nas bataljon dole prema konjicu paste imali lufta praznog samo daste bili pametni mogli ste uci na igman dole nasim snagam sa ledja a omeli su vas i oni nasi bjeli dzipovi mislili ste daje UN jbg takvi je rat mozemo razmjenjivati saznanja ali se netrebamo vredjati toje moje misljenje

    Komentariši

  83. VEVERICA...
    mar 05, 2013 @ 16:55:39

    Zasto ne spomenete ponekad Edu Godinjaka i on je bio neki vas vodja na potezu trnovo treskavica ledici duimovici hojta igman…

    Komentariši

  84. BATALJON BJELAŠNICA
    mar 05, 2013 @ 18:56:41

    Vjerovatno bi ga neko spomenuo da je vrijedno spomena. Ja nemam dovoljno saznanja da bih mogao bilo šta reći, a da mogu stajati iza toga. Sada vrijeđaju oni što to nisu smjeli kada je trebalo.

    Komentariši

  85. Konjic
    maj 05, 2013 @ 00:06:15

    Na Igmanu je bila i 4 Muslimanska brigada iz Konjica tj. Muderizova jedinica.
    SARAJLIĆ (AHMEDA) IZUDIN – SULJO (1965-1993) i HODŽIĆ (ENESA) MIRSAD (1972-1993)

    Malo je ko od nas znao da se naš Suljo zove Izudin. Jednostavno su ga svi zvali Suljo i pod tim imenom ga i pamtimo, baš kao što smo Mirsada zvali Hodža. Suljo i Hodža su uvijek bili zajedno. I u borbi i u slobodno vrijeme.
    Suljo je rođen 11.02.1965.godine u Lisičićima. Agresiju na BiH dočekao je kao radnik RO RUDAR Konjic.
    Mirsad je rođen 13.03.1972.godine u Konjicu. Prije agresije na BiH već je imao ratna iskustva budući da je bio mobilizovan u tadašnju JNA i poslan na hrvatsko ratište, odakle bježi i priključuje se Teritorijalnoj odbrani BiH.
    Mjesec juli 1993.godine bio je veoma težak mjesec kada su u pitanju borci čete Muderis.
    Zbog stalnih dejstava na neoprijateljska uporišta oko Konjica ja nisma ni znao da se na Igmanu dešava ofanziva. ne znam kako su bili informisani drugi saborci. Znam da smo jednog jutra imali žestoke borbe na linijama oko Konjica. Uspjeli smo da probijemo neprijateljske linije ali su skoro svi u našoj grupi bili što teže što lakše ranjeni.
    Sjećam se da su među ozbiljnije ranjenim bili i Mirsad i Suljo. Negdje pred podne vratili smo se u bazu i vidali rane. Kako smo preživjeli pravi bombaški udar tražili smo po tijelu kuglice bombi zahvaljujuć Bogu da nisu bile one zelene.
    Oko podne ušao je dežurni i rekoa da se pod punom borebnom opremom pakujemo i stanemo u stroj pred komandom. Bio je običaj da svaki ranjeni borac ukoliko prilike dozvojavaju dobije dan dva poštede pa sam bez naoružanja krenuo do komande da vidim kakav mi je status. Tu sam zatekao Sulju i Mirsada kako se bune na Muderisovu naredbu da ostanu u bazi jer su ozbiljno ranjeni tog jutra. Nije ih mogao umolit. Vidjevši njihov čin bilo me stid išta pitati za sebe. Vratio sam se u sobu, uzeo opremu i uskoro smo svi bili ukrcani na kamione i upućeni u za mene nepoznatom pravcu. Šteka cigareta koje smo dobili kao sledovanje značila je smao da će biti opasno i žestoko.
    Tek tokom noći shvatio sam da nas šalju na Igman i saznao da je u toku jaka četnička ofanziva na taj dio. Tome su svjedočile i granate koje su padale oko puta kojim smo zorom idućeg dana prolazili za Rakitnicu gdje nam je određeno sjedište.

    Slijedila su nekolika izviđanja u rejonu Bijele lijeske, intervencija na Puzimu i još nekolike manje intervencije. Nardo se povukao s tog prostora, vojska prolazila teških lica. Ofanziva je bila u punom jeku, neprijatelj čini mi se i brojniji i dalkeo bolje naoružan. Tenkovi, helikopteri i sva sila artiljerijskih oruđa.
    Svanuo je petak, 23.juli.
    Muderis je s grupom izviđača otišao na brdo iznad Rakitnice, uskoro se očula žestoka paljba a preko veze dobili smo informaciju da je neprijatelj pokrenuo napad na tom dijelu i da je Muderis skupa sa nekoliko saboraca ostao opkoljen na liniji s koje su se naše snage povukle.
    Doslovno smo uskakali na kamion, neki i bez potpune opreme i krenuli ka mjestu obrbe. Usko s ekamion zaglavio a mi smo iskočili i trčeći išli ka mjestu gdje se pucalo. Nismo tačno ni znali gdje su linije, znam da nas je vodila misoa da je naš komadant negdje možda opkoljen. Tu više nije bila bitna smao hrabrost nego i kondicija. Ja sma sliejdio Čupu a Čupo grupu koja je išla ispred u kojoj se nalazio i Suljo i Hodža.
    Kada smo došli do neke naše tek oformljene linije raspoznao sam boreći se sa dahom da nam govore da naprijed ne možemo, da su naprijed četnici. Mirsad, čija bi se ljubav prema komandantu teško i s čim mogla mjeriti samo je protresao vojnika na liniji i pitao: Gdje Muderis?
    Kada su nam pokazali pravac, iako je tek stiglo 20-tak boraca čuo se tekbir i juriš. Nikad nisam saznao gdje tada zaista bio Muderis, lijevo ili desno. Znam samo da smo se doslovno u trku zabili u četničke redove.
    Nastala je borba koja je trajala do ponoći a čiji zvuci će meni odjekivat u ušima dok sam živ. Zaklon mi nije dozvoljavao da vidim šta se dešava desno do mene. Znam da je rahmetli Mirsad prvi pogođen a da je rahmetli Suljo ne dvojeći pritrčao da mu pomogne.
    Postigli su šehadet , 23.07.1993.godine.
    Kako su u svom jurišu bili najdublje zašli u neprijateljske redove mi ostali se nismo htjeli povuć dok ne izvučemo njihova tijela.
    Bila je to bitka hrabrosti i ponosa. Mada mnogo slabiji s naoružanjem i ljudstvom, čak ni svi borci naše grupe nisu uspjeli stići u bitku, izdržali smo osam sati kontinuiranih napada u ešalonima koje je sačinjavalo oko 50 do 100 četnika.
    Odbijali smo jedan za drugim. Koliko smo im muke zadali svjedočit će i njihova artiljerija koja je na kraju počela upućivati projektile i po svojima. Žestoka puščana paljba, tenkovski i haubički projektili te stalna dejstva praga učiniće, mislim da se skoro nijedan vojnik iz te naše grupe ne vrati netaknut. Nismo mogli izvlačiti ranjenike u pozadinu zbog žestoke vatre, pa su nastavljali da se bore, neki i više puta ranjeni.
    Negdje oko ponoći neprijatelj je prestao s napadima. Teže ranjeni ostali su u bolnici na Igmanu a nas nekoliko lakših prebacili su za Konjic te smo tako prisustovali i dženazi naših šehida. Dženaza rahmetli Sulji i Mirsadu klanjana je 24.07.1993.g. kod čaršijske džamije u Konjicu gdje su i sahranjeni u šehidsko mezarje.
    Kasnije je objavljeno da su neprijateljske snage priznale velike gubitke u tim borbama. Armijski vrh uskoro će našeg komandanta odlikovati najvećim vojnim priznanjem ZLATNI LJILJAN, isto će biti dodijeljeno i rahmetli Mirsadu i Izudinu-Sulji.

    http://www.cetvrtamuslimanska.com.ba/suljo%20hodza.html

    Komentariši

  86. Konjic
    maj 05, 2013 @ 00:12:30

    Muderis kao ratnik

    Glavni imam u Konjicu Nezim Halilović prije rata nije bio muderis (profesor), ali su ga svi u ovom gradu tako zvali. Jer, običaj je u Konjicu da glavnog imama nazivaju “muderisom”, bez obzira što on nema veze s nastavom. Tako je, eto, i on, Nezim Halilović 1991.godine, nakon što je završio studije na Al Azharu i dobio mjesto glavnog konjičkog imama, postao i-muderis.
    Ali, ta titula u ratu je postala najvažniji dio njegovog imena. Jer, Nezim halilović, glavni imam iz Konjica, ratnu slavu je stekao upravo pod imenom-Muderis.
    Muderisa sam upoznao jula 1993.godine za vrijeme bitke za Igman. Već ke bio ovjenčan slavom ratnika i komandanta. Do tada su on i njegovi borci već prošli mnoge bitke oko Konjica, a učestvovali su i u onim za deblokadu sarajeva. U tim sudbonosnim danima na Igmanu proslavili su se u bici kod Blijele lijeske, gdje su četnici, prije njegovog dolaska, probili naše linije.
    Tada je na Igmanu bilo nekoliko stranih dobrovoljaca, a bilo ih je i u njegovoj jedinici. Međutim, jedino je on, Muderis, izgledao kao pravi mudžahid. Obučen u crnu nošnju, koja je tradicionalna muslimanska ratna nošnja, sa crnom šamijom na glavi i trakom na kojoj piše La illahe Illallah, sa dugom crnom bradom, onako stasit, s pištoljem i nožem ili sabljom oko pasa, djelovao je impoznatno. Takav je izgledao kada je komandovao i pucao, kada je pripremao akcije, kada je ispred svojih boraca klanjao, kada je sa stranim novinarima razgovarao, sa unproforcima..
    A komandovao je gotovo šapatom i nikada u ratu nije povisio glas. Zapravo, kako i sam kaže, on i nije komandovao u klasičnim smislu, nego se dogovarao sa borcima. I oni su u bitkama bespogovorno izvršavali te dogovore-komande. Mudris je imao svoja isturena komandna mjesta, ali je još češće neposredno komandvao i ratovao. Kad bi vidio da se bitka razvija prema dogovoru, on je postajao obični borac i pucao.
    U početku je “Muderisova jedinica” imala samo 27 boracam njegovih džematlija. A u tu jedinicu nije se baš moglo bez “prijemnog”. Svi borci njegove jedinice morali su da se u ratu pridržavaju islamskih normi: da su vjernici, da klanjaju, da ne piju, ne kradu i slično. “Nisam tražio gotove muslimane”kaže.” Mijenjali su se u jedinici, ostavljajući ružne navike.2
    Vremenom su mu prilazili mnogi dobrovoljci, tako da je njegova jedinica porasla u Četvrtu slavnu muslimansku brigadu. Muderis je dozvoljavao dobrovoljcima, koji ne ispunjavaju njegove uslove, da u sklopu Četvrte muslimanske učestvuju u pojedinim bitkama. Ali, to su bili dobrovoljci, a ne članovi njegove jedinice. A mnogi su željeli da ratuju pod njegovom komandom. Npr, u bitkama za Ljubinu, Bijelu i Prenj, septembra 1994.godine, u Četvrtoj muslimanskoj, koja je tafa odigrala ključnu ulogu u uspjehu operacije, kao obični borci dobrovoljci, ratovali su jedan bivši komandant brigade, pa direktor “Igmana” koji je u toj bici i poginuo.
    Čuvena je bitka na Požiljku kod Bjelimića. Muderisovi borci su oslobodili Požiljak i tada je Muderis došao u sukob sa generalom Drekovićem, tadašnjim komandantom 4.korpusa. Jer, povukao je svoje borce bez generalovog naređenja. Naime, uoči bitke Drekovićev zamjneik Alija Ismet je rekao Muderisu:” Ako oslobodiš Požiljak, povuci vojsku, a ja ću tebeja ću tebe na leđima odnijeti u Konjic.” Muderis je oslobodio Požiljak i povukao vojsku. Zbog tih i takvih Muderisovih povremenih iskakanja iz vojničke sheme ponekad je trpio “žestoku vatru” nadređenih. Međutim, bez njega nisu mogli.
    Mnogo je Muderis bitaka vodio sa svojom Četvrtom muslimanskom. Glavatičevo, Treskavica, Ljuta, Igman, Kijevo, Kotorac, Bjelimići, Vlašić…Svugdje je on bio sa svojim borcima, jer je smatrao da “bi bilo besmisleno druge pozivati u borbu, a čuvati svoju glavu”. Dva puta je ranjen, jedanput teško.
    Zanimljivo je da je Muderis posljednje ratne zime, kada su Prvi i Četvrti korpus vodili bitke od Kalinovika di Igmana, krenuo sa svojom jedinicom da oslobodi tzv “Malu Ćabu” na Treskavici. Ali Zaim Imamović je iskoristio to da motiviše svoje borce i oni su prije Četvrte izbili na ovaj vrh.
    Muderis je 1994.godine dobio “Zlatni ljiljan”, a ima i čin pukovnika. Sve vrijeme rata, na papiru je bio glavni imam u Konjicu. Priznaje da je taj posai najmanje obavljao. Poslije dejtonskog mira imao je onaj čuveni nesporazum sa iforcima koji su pretresli kasarnu njegove jedinice. Tražili su mudžahedine. Sreća da Muderis se nije tu zatekao.
    Poslije Dejtona podnio je zahtjev za demobilizaciju.
    -“Kada je napadnuta moja zemlja i moj narod, uradio sam ono što mi je bila dužnost” kaže Muderis. “A kada je rat okončan, ja sam se demobilisao i vratio svom pozivu glavnog imama u Konjicu.”
    Nezim Halilović Muderis rođen je 1965.godine u Žepi.Završio je Gazi Husrevbegovu medresu u Sarajevu i studije na Al Azharu u Kairu. Otac Abid, majka Ajka, sestra Mirsada o sestričina Enisa sve vrijeme rata si sve do pada-proveli su u Žepi.
    Evakuisani su i srećno su stigli na slobodnu teritoriju…

    “Bosanski ratnici”

    Komentariši

  87. tale
    mar 21, 2014 @ 21:59:50

    jasam neoosredno učestvovao

    Komentariši

  88. VEVERICA
    jun 23, 2014 @ 21:37:21

    Sretan vam pocetak odbrane igmana…

    Komentariši

  89. igman
    jul 08, 2014 @ 01:36:15

    Mustafa Pintol je čovjek koji je spasio srpsko dijete u ledicima

    Komentariši

  90. igman
    jul 08, 2014 @ 01:45:27

    Da je bilo vise SRĐANA I MUSTAFA

    Komentariši

  91. Drugo poluvrijeme
    jul 15, 2014 @ 13:44:44

    A baš bih volio da znam šta se desilo gore.
    Na Igman sam došao kad je sve bilo gotovo na liniju naspram UNPROFOR-a kod skakaonica. Tačnije nije bilo linije, mi smo je kopali duž staze do ispod zadnjeg stuba žičare i nije bila klasična linija već vatrene tačke. Od četnika nije bilo ni traga ni glasa mada su kako rekoše tu vođene borbe a i prvih par dana, dali od straha ili stvarno, bilo je par rafala preko ski staze a našli smo i par kalaša kad smo se ohrabrili i zašli malo dublje sa druge strane. Od okretnice ski lifta , gdje je bio naš zadnji bunker nisam siguran da je bio iko prvih par dana na desnoj strani. na drugoj strani preko ceste trebao bi da je bila 2 viteška, iza nas na kabalovu vojna policija a ispred UNPROFOR i dalje iza njih, dobro iza njih, četnici. Tad je stvarno kružila priča o 82 rasprskavajućoj i dimijama također su kružili i kojekakvi šverceri sa rakijom a nešto kasnije (kad se sve ustabililo ali puno prije nego što bi se očekivalo, ekonomija je čudo!) su čitava stada dovodili i prodavali za ražnja.
    Moja jedinica je u periodu ovih događaja bila žestoko angažovana u Gradu i nismo baš imali informacija o Igmanu a nismo se nešto baš ni interesovali. Kad smo došli na Igman i navedene linije osim priča koje su bile negdje između istine i “fp rpg igrica” nismo puno ni saznali.
    Iako je glavna aktivnost na ovom forumu zamrla ipak vidim da ga povremeno svi učesnici obilaze

    Molio bih vas da ubacite i link na neke mape ili slike.
    Ja ni prije rata nisam bio neki ljubitelj prirode a poslije rata pogotovo tako da vam vjerujem da postoje sva ta samo kod nas normalna imena, za kojekakve čuke, padine, kose, šumarke, staze i slično ali veze nemam gdje je koja.
    Postoji manifestacija Igman-odbrana BiH
    Održava se baš u ovom periodu i prvenstveno je nastala kao sjećanje na te dane pa tek onda posvećena odbrani BiH
    Ali bih volio da čujem od ljudi koji su bili gore i nekako hronološki da to sve posložite. Čisto zato da nama istoriju ne pišu generali koje smo zarobili iz JNA (a ovoga što je pisao o igmanu jesmo) a i ovdje baš nije lahko provući laž kao istinu.
    neko od vas što ste bili gore u to vrijeme a na osnovu napisanog da složi neki pregled
    pa da pogleda malo i “druga strana”
    a kad se bude pisalo o Gradu i dešavanjima tamo dodat ću i ja nešto
    hvala unaprijed

    Komentariši

  92. PALJANIN
    aug 02, 2014 @ 03:23:16

    Pozdrav svima. Ima li iko od vas da je bio sa crnim labudovima u akciji koverat na jahorini i njenim selima?

    Komentariši

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

wordpress visitor counter
Prati

Get every new post delivered to your Inbox.

%d bloggers like this: