Sarajevska operacija – zadnji pokušaj deblokade Sarajeva(4)

OPERACIJA DEBLOKADE GRADA SARAJEVA (15.6.1995 – 31.7.1995)

Opća vojno – politička situacija

Grad Sarajevo je i dalje pod opsadom. Rezolucija Vijeća Sigurnosti UN-a br.900 od 9.2.1994 ne poštuje se. Ultimatum NATO-a i zračnim udarima po položajima Vojske RS razmještenim na obruču oko grada u slučaju njihovog napada na grad Sarajevo ne primjenjuje se. Više od godina dana vodili su se pregovori o povlačenju teškog naoružanja VRS iz zone sigurnosti od 20 km oko grada. Stav međunarodne zajednice, posebno Sjedinjenih Država, promijenio se prema zbivanjima u Bosni i Hercegovini s ciljem aktivnijeg uključenja u nalaženje pravičnog rješenja ratnog sukoba. Sjedinjene Države su pomagale legitimnu vladu u istrajavanju do pronalaženja konačno prihvatljivog mira. Odgovorni predstavnici UN-a su takvo stanje smatrali prirodnim iako za grad Sarajevo to nije bilo nikakvo rješenje, jer je on i dalje bio blokiran, a sa položaja srpske vojske i dalje su ubijani civili po gradu. U mjesecu maju 1995. godine napadi opsadnih snaga VRS na grad Sarajevo se intenziviraju. U takvoj općoj vojno – političkoj situaciji Vojni komitet UN-a preporučuje zračne napade NATO-a protiv srpskih snaga na opsadnom obruču koje ne poštuju i ne primjenjuju rezoluciju UN-a o gradu Sarajevu kao sigurnosnoj zoni UN-a.

Osnovna ideja operacije

Armija BiH je već vidno ojačala. Političko i vojno vodstvo je donijelo odluku da se grad Sarajevo deblokira vojnim putem i da se u toj ofanzivi slomi i razbije udarna snaga i vatrena moć agresorskih snaga, a da se potom prijeđe u odlučujuću ofanzivu širenja slobodine teritorije BiH do konačne kapitulacije snaga agresora. U tom cilju planirana je operacija deblokade grada Sarajeva a računalo se sa “žešćom” osudom međunarodne zajednice na ovakvu aktivnost ARBiH u zaštićenoj zoni UN-a. O situaciji u gradu sa otpočinjanjem ofanzivnih djelovanja na njegovoj deblokadi predsjednik Predsjedništva RBiH g. Alija Izetbegović je izjavio: “U situaciji u kojoj smo mi nismo obavezni da mislimo šta svijet misli o ovome, taj svijet nije učinio potrebno za grad Sarajevo, zbog toga će deblokada teći i nastaviti se odvijati po planu. Ili sad ili kasnije, zavisno od razvoja situacije, mi ćemo grad osloboditi.”

Osnovna ideja plana operacije na deblokadi grada Sarajeva odnosila se na to da se snažnim udarima snaga Armije RBiH na glavnom pravcu napada u prvoj fazi razbiju snage agresora na vanjskom opsadnom dijelu obruča, zauzmu dominantni i značajni taktički i operativni objekti, da se na njima uradi odbrana na “brzu ruku” te da se snaga na deblokadi grada u rejonu zauzetih objekata konsoliduju, popune, osvježe i prijeđu u drugu fazu realizacije operacije. U drugoj fazi operacije planirano je da se sa zauzetih objekata iz prve faze i sa osloncem na značajne taktičke i operativne zemljišne objekte, te u sadjejstvu sa snagama iznutra, energičnim udarima razbiju snage Vojske RS na opsadnom obruču oko grada Sarajeva i izvrši njegova deblokada barem na jednom dijelu Sarajevskog fronta. Poslije ostvarenih uspjeha, a zavisno od sveukupne vojno – političke situacije, nastavila bi se ofanziva ARBiH u razbijanju opsadnog obruča na ostalim dijelovima Sarajevskog fronta.

U toku priprema operacije jedinice ARBiH su izvršile grupiranje snaga na dodjeljenim pravcima izvođenja napada. Izvršena je solidna popuna ubojnim sredstvima, prije svega artiljerijskim i minobacačkim granatama, projektilima za blisku protuoklopnu borbu i strjeljačkom municijom. Tako da je do početka operacije ostvaren odnos snaga prikazan u ovoj tabeli.

Armija BiH je otpočela napad za deblokadu grada 15. juna 1995 godine, usmjerivši napad na široki dio zapadnog Sarajevskog fronta koji se protezao od Igmana na jugozapadnom dijelu tog fronta do Nišićke visoravni na njegovom sjeverozapadnom dijelu. Glavne udare Armija RBiH je usmjerila na centralnom dijelu zapadnog Sarajevskog fronta, glavnim pravcem napada Visoko – Paljevo – Rajlovac. Na tom pravcu su angažovane jedinice i sredstva 7. korpusa ARBiH. Na drugom glavnom pravcu napada Golo Brdo – Hadžići – Mostarsko raskršće angažovane su jedinice i sredstva 4. korpusa. Na desnom krilu napadnog dijela fronta, pomoćnim pravcem napada Igman – Trnovo, angažovane su snage i sredstva 1. korpusa, a na lijevom krilu pomoćnim pravcem Nišićka visoravan – Ravni Nabožić – Semizovac djelovale su snage 3. korpusa.

Sa otpočinjanjem borbenih djelovanja, pa i narednih dana, snage ARBiH na glavnom pravcu napada nisu ostvarile očekivani uspjeh na proboju vanjskog opsadnog obruča. Tako se idućih dana nastavak operacije na glavnom pravcu napada zbog nesinhronizovanih i nedovoljno koordiniranih borbenih aktivnosti sveo na trošenje borbenih efektiva a i ljudstvo se zamorilo.

Situacija na desnom krilu napada, pomoćnom pravcu Igman – Trnovo, bila je znatno drugačija. Snage 1. korpusa ARBiH koje su djelovale na tom pravcu ostvarile su značajne uspjehe u oslobađanju i širenju slobodne teritorije, oslobodivši u toku operacije oko 25 kvadratnih kilometara teritorije. Određeni uspjesi su postignuti i na lijevom krilu na pomoćnom pravcu napada, odnosno na pravcu Nišićka visoravan – Čemerska planina – Srednje. Snage 3. korpusa ARBiH su ostvarile određene uspjehe. U rejonu Srednjeg vodile su se žestoke borbee. Poseban uspjeh u ovoj zoni borbenih djelovanja ostvarila je 375. oslobodilačka brigada, s tim da se na dostignutim linijama održala samo nekoliko dana, jer druge sadjejstvujuće jedinice nisu ostvarile planirane borbene zadatke, zbog čega je izvršeno izvlačenje ljudstva te brigade iz posebno ugrožene zone borbenih djelovanja.

Posljednji napad većeg obima snaga na glavnom pravcu napada poduzet je 27. jula 1995 kada komandant 7. korpusa ARBiH angažuje snage 17. VKbbr. Međutim nakon početnog uspjeha te brigade i uspješnog proboja linija i presjecanja komunikacije Sarajevo – Trnovo dolazi do zastoja jer jedinice drugog ešalona nisu uspjele iz nekoliko razloga eksploatirati početni uspjeh 17.viteške krajiške brigade koja je hrabro i uz nadljudske napore izvršila početni planirani udar. (karta br. 33, str. 326a)

Bitne karakteristike operacije deblokade Sarajeva

Bitna pozitivna karakteristika operacije je u tome što se u njoj uspjela angažovati sva raspoloživa snaga Armije RBiH. Pozitivna karakteristika je i što su dobro pripremljene snaga iz sastava 1, 3 i 7. korpusa, uz dobro poznavanje terena i dosljednu primjenu stečenih ratnih iskustava, ostvarile veće ili manje uspjehe na dodijeljenim im pravcima napada.

Bitne negativne karakteristike operacije mogu se svrstati u nekoliko grupa. Prva negativna karakteristika se odnosi na to što je operacija pripremana bez osnovnih elemenata operativnog i taktičkog maskiranja. Nije bilo dovoljne primjene elemenata tajnosti u pripremi operacije jer je čak i u dnevnim glasilima objavljen približan plan operacije, tako da je VRS mogla blagovremeno pripremiti odbranu na očekivanim pravcima napada Armije RBiH. Drugo, zbog kratkih priprema angažovanih jedinica i nedovoljno dobrog poznavanja terena, snage ARBiH raspoređene na glavnom pravcu napada nisu uspjele primjeniti orginalnu taktiku vlastitog načina ratovanja. Neprijateljske snage su vješto iskoristile te slabosti i odbile napade jedinica 7. i 3. korpusa, ne dozvolivši nikakvu vrstu iznenađenja na očekivanim ili uočenim pravcima mogućih napada jedinica ARBiH. Treća bitna negativna karakteristika ove operacije je i to što je pri planiranju borbenih djelovanja na pravcima napada u pojedinim fazama napada primjenjen decentralizovan postupak planiranja, tako da nije adekvatno izraženo težište borbenih djelovanja, što se tokom operacije ispoljilo u neusaglašnoj koordinaciji borbenih djelovanja, jer je postojalo više pravaca napada na glavnom pravcu angažovanja snaga Armije.

Pored navedenoga, analizirajući prethodna borbena djelovanja Armije RBiH uočava se da je u planiranju napadnih borbenih aktivnosti primjenjena identična logika planiranja i izvođenja borbenih djelovanja koju su operativci Armije RBiH primjenjivali tokom cjelokupnog perioda planiranja deblokada opsade grada. Takav način planiranja i izvođenja borbenih djelovanja u predhodnim operacijama nije imao uspjeha. Ista logika planiranja, isti način grupiranja snaga, isti način rasipanja i neekonomičnog trošenja snaga i sredstava, bez jasno izraženog težišta napada i vatrenog udara, doći će do izražaja i u toku izvođenja spomenute operacije deblokada grada. Zbog toga ona nije imala adekvatne predpostavke za očekivani i planirani uspjeh, na što su upozoravali i neki inozemni vojni analitičari.

Potrebno je bilo pored ostalog, uočiti da Armija RBiH u tom periodu još nije imala potpune kvalitativno izražene karakteristike tajnosti priprema borbenih djelovanja, brzinu pokreta i bez identificiranih osobenih karakterističih taktičkih principa ratovanja i bez usvojenog iskustvenog tempa manevra snaga i sredstava. Isto tako, nije imala sve potrebne predpostavke da prijeđe u odlučujuću bitku za oslobođenje i širenje slobodne teritorije Bosne i Hercegovine.

Značajan i karakterističan događaj koji je uticao na tok izvođenja operacije deblokade grada Sarajeva je i napadna operacija VRS na zaštićene zone pod kontrolom UN-a, Srebrenicu i Žepu. Ispoljena brutalnost Vojske RS tokom zauzimanja zaštićenih zona UN-a negativno će se odraziti na borbeni moral boračkog sastava ARBiH jer su u boračkim redovima kružile priče kako je podjela Bosne već dogovorena, kako je borba Bošnjaka bila uzaludna jer je na kraju sve “prodano” i slično. Sve će se to negativno odraziti na pad borbenog morala i u značajnoj mjeri doprinijeti neuspjehu Armije RBiH u deblokadi grada Sarajeva.”

Izvor: Operacija deblokade grada Sarajeva (15.6.1995-31.7.1995) – Opsjednuti grad Sarajevo, str. 325-330; Zijad Rujanac

Advertisements

4 komentara (+dodaj svoje?)

  1. Хвала за ове текстове!
    mar 23, 2011 @ 18:28:54

    Овај текст, као и текст преузет из Делићеве књиге су свакако два најозбиљнија стручна текста о овој теми које сам ја имао прилике да видим, а да су их писали аутори из Федерације. Наравно, и овде има доста неистина, почевши од ове табеле, где фали бројно стање читавог пвпг корпуса од 85.000 војника, али је велики напредак у односу на оно раније што се писало. Погледајте Ајнаџићеву књигу ”Одбрана Сарајева” која има беспрекорно обрађено бројно стање и губитке Првог корпуса. Требали и те табеле, које су најбоље могуће урађене да поставите овде на блог.

    Komentariši

  2. kiraethana
    maj 11, 2011 @ 22:20:31

    Hvala na komplimentima i komentaru.
    Ne znamo na koje neistine mislite pa zato ne bi bilo loše da ih navedete.
    Teško da je 1. korpus imao 85.000 vojnika osim na papiru jer je još od 1994 krenulo smanjivanje broja pripadnika putem demobilizacije obveznika koji su smatrani neophodnim za privredu ili industriju kao i izdavanje većeg broja radnih obveza. Da ne spominjemo problem efektivne popunjenosti naoružanjem koji je, iako 1995 daleko blaži nego 1992, ipak i dalje bio prisutan. U kontekstu “Sarajevske operacije” mislimo da su brojevi sasvim realni jer velika je razlika između ukupnog i planiranog broja a kamoli stvarno angažovanog. Svjesni smo da postoje ubjeđenja među nekim pripadnicima VRS da su bili “napadnuti od 75.000 mudžahedina sa svih strana” ali to je već u domenu mitologije i propagande. Znamo za Ajnadžićevu knjigu i svakako ćemo je koristiti kada se za to pokaže potreba ili kada se bude obrađivala tema za koju je ista relevantna.

    Komentariši

  3. Nepoznato
    sep 17, 2012 @ 21:43:02

    Citav ovaj tekst shvatam kao pokusaj nalazenja opravdanja za stravičan poraz koji ste dozivjeli oko Sarajeva ,pri kraju rata .Ono sto je naj vaznije za mene je krah priče :dajte nam oruzije ,i mi cemo pobijediti…Tih Junskih dana 95 .Imali ste SVE i ljudstvo,opremu ,naoruzanje, NATO vas je snadbio svim operativnim podacima o rasporedu i snazi suprostavljenih jedinica VRS.Na drugoj strani S.R.K je bio samo sjenka onoga sto je bio na pocetku rata .sa 4 hilj poginulih ko zna koliko ranjenih bio je bar duplo slabiji od neprijatelja .da ne duljim dalje Ono sto je posle te ofanzive ABiH ,Amerikancima postalo jasno da ABiH nema intelektualnih sposobnosti da vodi kompleksne akcije takvog obima .A i Aliji je to postalo jasno pa je naredio Markale 2 sto je bio povod NATO-u da se umijesa

    Komentariši

  4. Nepoznato
    mar 11, 2016 @ 15:55:55

    Sto ga vlah zna slagati svaka cast vlasi…

    Komentariši

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

wordpress visitor counter
%d bloggers like this: